U pismu premijeru Sanaderu, jedan od čelnika vukovarske oporbe Marin Krizmanić upozorava na kriminal u Vukovaru koji tamošnja vlast tolerira. Krizmanić ističe kako je sadašnja vršiteljica dužnosti predsjednice Fonda za obnovu i razvoj Vukovara na sumnjiv i nezakonit način otkupila 369 metara četvornih stambenog prostora – ukupno osam stanova - i tako onemogućila povratak prognanih obitelji koje se nemaju kamo vratiti

Autor: Drago HEDL
19. svibnja, 2005.
Izvor: Feral Tribune

Za razliku od ostalih u Hrvatskoj, građani Vukovara nisu mogli otkupiti stanove na kojima su imali stanarsko pravo. Takav zakon Hrvatski je sabor donio zbog činjenice da u Vukovaru, s obzirom na rat i okupaciju grada, koja je završila tek okončanjem mirne reintegracije 15. siječnja 1998., nisu postojali uvjeti za otkup stanova, pa je cjelokupan stambeni fond nekadašnjeg društvenog vlasništva prenesen u vlasništvo države.

Tako je barem trebalo biti, sve dok nekadašnji stanovnici Vukovara, poput Zorana Ramača, nakon 14 godina prognanstva i čekanja na povratak, nisu shvatili da stanovi na koje su imali stanarsko pravo, a koji su, shodno zakonu, preneseni u državnu imovinu, sada ili imaju nove vlasnike, ili ih, putem novinskih oglasa, prodaje vukovarska tvrtka Volko. Da sve bude još zanimljivije, riječ je o stanovima u istoj stambenoj zgradi, u Sotinskoj 88, koju je navodno 1991. od građevinske tvrtke Građevinar kupio poduzetnik Ivan Plišo. Kako Plišo međutim nije posjedovao nikakav kupoprodajni ugovor kojim bi dokazao vlasništvo, jer su navodno svi papiri o tome uništeni u ratnim razaranjima Vukovara, on je na Općinskom sudu u Vukovaru pokrenuo tužbu protiv tvrtke Građevinar, od koje je, kako je tvrdio, 1991. kupio spomenutu zgradu.

Neobična presuda

Sud je 25. rujna 2003., pod predsjedanjem Bože Jeličića, donio presudu kojom se Pliši priznaje vlasništvo nad zgradom (osam stanova ukupne površine od 301 metar četvorni), a kao osnova za presudu uzeto je usmeno priznanje - izjava direktora Građevinara, da je Plišo 1991. zaista kupio tu zgradu. Nakon toga sve je išlo vrlo jednostavno pa se Ivan Plišo, u studenom iste godine, u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vukovaru uknjižio kao vlasnik. Kasnije, u postupku etažiranja zgrade, kao suvlasnici, uz Plišu se pojavljuje i Ljiljana Blažević, aktualna vršiteljica dužnosti predsjednice Fonda za obnovu i razvoj Vukovara, te već spomenuta tvrtka Volko koja je oglašavala prodaju stanova i još jedna osoba.

U zgradi u Sotinskoj 88 (ranije naselje Veljka Vlahovića) do rata je stanovalo osam vukovarskih obitelji, svi sa stanarskim pravom. Oni su svoj stambeni problem riješili kao i tisuće drugih ljudi u to vrijeme - stanove su im dodijelile tvrtke u kojima su radili. Iz uvjerenja koje su nekadašnji stanari dobili od Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom i poslove stanovanja u Vukovaru (Feral je u posjedu dva takva dokumenta), vidljivo je da je tako doista i bilo. Naime, uvidom u dokumentaciju bivšeg Fonda za stambeno-komunalnu djelatnost, iz svibnja 1991. razvidno je da su bili nositelji stanarskog prava.

Posve je dakle nejasno kako je onda Općinski sud u Vukovaru, temeljem samo jednog usmenog priznanja, mogao zaključiti da je cijelu zgradu 1991. godine tvrtka Građevinar prodala Ivanu Pliši, kada postoje dokazi da su stanove u toj zgradi kupile tvrtke (Vukovarska banka, Hrvatske željeznice, Elip i druge) i dodijelile ih svojim zaposlenicima, temeljem čega su oni ostvarili stanarsko pravo. Još je neobičnije da su se takve kupoprodaje, kao ona navodna između Građevinara i Pliše, uopće mogle odvijati u ratom zahvaćenom Vukovaru u vrijeme kad je svatko nastojao sačuvati glavu, te kad je velik broj ljudi bio prisiljen napustiti taj grad.

Zoran Ramač, vukovarski prognanik koji danas živi u Zagrebu, a čiji je otac Miron bio nositelj stanarskog prava u zgradi u Sotinskoj 88 - do koje je, vidjeli smo, sudskom presudom došao Ivan Plišo - obradovao se saznavši da je krajem 2003. napokon započela i obnova zgrade u kojoj je nekoć živio. Mislio je kako će napokon, kad obnova bude završena, i on nakon 13 godina progonstva konačno moći u svoj nekadašnji dom.

No, kako mu u Ministarstvu obnove, kao ni u vukovarskom Regionalnom uredu za prognanike nitko ništa nije znao reći o obnovi te zgrade, sam se upustio u istragu, pa je došao do istih saznanja, kao i neki drugi bivši stanari: zgrada je prodana i netko već ima vlasnički list.

Uvjeren da je riječ o prijevari, Zoran Ramač je u veljači prošle godine vukovarskoj Policijskoj upravi i tamošnjem Županijskom državnom odvjetništvu podnio podnesak u kojem upozorava što se događa. Slučaj je preuzelo Općinsko državno odvjetništvo, a budući da su postojali elementi kaznenog djela, ali i da se radilo o velikim financijskim iznosima mogućih malverzacija, slučaj je proslijeđen vukovarskom Županijskom državnom odvjetništvu.

Pismo Sanaderu

Od tada ništa se nije događalo sve dok početkom ove godine Ramač ne odlazi u Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru gdje mu kažu kako su predmet poslali u Zagreb te kako čekaju očitovanje. Na Ramačevo pitanje je li u vukovarskoj gruntovnici stavljena zabrana na prodaju stanova u zgradi u Sotinskoj 88, odgovoreno mu je potvrdno.

- I jedno i drugo - kaže Ramač za Feral - pokazalo se netočnim. U Državnom odvjetništvu u Zagrebu, nisu primili nikakav spis iz Vukovara, a jednako tako ni u vukovarsku gruntovnicu nije stigla zabrana na prodaju stanova. U ožujku ove godine, podnio sam kaznenu prijavu protiv nepoznatih osoba, ali sam sada zaobišao Županijsko državno odvjetništvu u Vukovaru i izravno se obratio Mladenu Bajiću, te šefovima USKOK-a u Zagrebu i Osijeku, Željku Žganjeru i Zorki Fumić – kaže Ramač.

U međuvremenu, čelnici vukovarske oporbe, zainteresirali su se za slučaj spomenutih stanova, pa su tako pronašli da je još jedna zgrada, u kojoj su prije rata stanovale osobe sa stanarskim pravom, došla u posjed Marina Pliše, Ivanovog brata. Sa svim tim saznanjima oni su upoznali i predsjednika Mesića prilikom njegovog nedavnog susreta s čelnicima vukovarske oporbe. Dokumenti do kojih su došli predstavnici oporbe predani su, zajedno s kaznenom prijavom, vukovarskom Državnom odvjetništvu. No, odmah iza toga dolazi do neobične provale u zgradu Državnog odvjetništva, ali navodno ništa od dokumenata nije odneseno.

Predsjednik vukovarske organizacije Hrvatske narodne stranke Marin Krizmanić uputio je 10. svibnja pismo premijeru Sanaderu u kojem ga upozorava na pravu poplavu nezakonitosti i kriminala u Vukovaru, a dio pisma odnosi se i na stanove sa stanarskim pravom koji su nezakonito prodani, unatoč odluci Sabora da svi takvi stanovi prijeđu u državno vlasništvo.

- Upozorio sam premijera – kaže za Feral Marin Krizmanić – na stvari koje se događaju u Vukovaru a koje ovdašnja vlast tolerira. U pismu Sanaderu Krizmanić ističe kako je sadašnja vršiteljica dužnosti predsjednice Fonda za obnovu i razvoj Vukovara na sumnjiv i nezakonit način otkupila 369 metara četvornih stambenog prostora i tako onemogućila povratak prognanih obitelji koje se nemaju kamo vratiti. Krizmanić dodaje kako je Ljiljana Blažević stekla osam stanova na kojima postoji stanarsko pravo drugih osoba, danas vukovarskih prognanika, razasutih po Hrvatskoj.

Sprega vlasti i kriminala

U izjavi za Feral Ljiljana Blažević opovrgava pak posjedovanje osam stanova i tvrdi da u spomenutoj zgradi u Sotinskoj ima samo jedan tavanski stan. Prije rata, naime, zgrada je imala ravni krov, a tokom obnove, dozidan je tavan kojeg je, kako kaže, posve legalno kupila. Na Feralov upit zašto nije demantirala Krizmanićeve navode iz otvorenog pisma Sanaderu, odgovara da za sve ima potrebne papire i da ne želi voditi nikakvu polemiku.

Vukovarom kola mnogo priča o kriminalu, pa se spominje i sprega kojekakvih sumnjivih poduzetnika s čelnicima gradske vlasti. Tako se i za Plišu tvrdi da ima dobre veze u gradskoj vlasti, te da je rezultat tih dobrih odnosa vidljiv i u načinu na koji je došao u posjed zgrade u Sotinskoj 88. Do Pliše nismo uspjeli doći jer je navodno izvan Hrvatske. Riječ je o istoj osobi koja je u žižu javnosti došla početkom devedesetih zbog sudjelovanja u otmici sina vukovarskog poduzetnika Josipa Dufeka. Pliši je tada suđeno, proglašen je krivim i nekoliko je godina odležao u zatvoru.

Izvor teksta i fotografija: Feral Tribune