Potrebni sastojci:

1. Lopov – osoba koja primjenjuje ovaj recept

2. Propalo građevinsko poduzeće

3. Debil - osoba kao direktor tog poduzeća

4. Kreten - osoba kao budući vlasnik zgrade

5. Korumpirani ili maloumni sudac

6. Šerif – osoba koja hvali lopova i drži mu zaleđe

1. Lopov – osoba mora biti dokazani kriminalac, po mogućnosti da je već bio u zatvoru za teže kazneno djelo, te mora imati dobre političke veze i zaleđinu;

2. Propalo građevinsko poduzeće – uvjet je da je gradilo zgrade do 1991. i prodavalo ih na tržištu;

3. Debil – osoba koju Lopov mora postaviti za direktora propalog poduzeća i koja je spremna potpisati sve što joj dođe pod ruku, bez pitanja.

4. Kreten – osoba koja će biti budući vlasnik ukradene zgrade i prodavati stanove na tržištu, te uvjeravati i tješiti buduće vlasnike stanova kako je sve u redu sa stanovima, kako nisu ukradeni....

5. Korumpirani ili malumni sudac – kojem je zadatak presuditi u jednoj maloj parnici kako je pravda na stani Lopova i njemu podređenih.

6. Šerif – osoba od povjerenja građana Vukovara, koju su sami izabrali, koji će u slučaju neugodnih pitanja stati na stranu Lopova, hvaliti ga i braniti....

7. Osobe X – više osoba u nekoliko državnih institucija zaduženih za funkcioniranje pravne države, kojima je osnovni zadatak ometanje pravde i te iste pravne države, a sve u slučaju da netko pokuša utjerati pravdu “pravnim putem”...

Napomena: svi sastojci moraju imati OBRAZ debljine ĐONA (poput Borovskih borosana), inače bi pocrvenili ili ne daj Bože, umrli od srama....

1. Lopov kupuje 2002.godine propalo građevinsko poduzeće (npr. Građevinar) koje je do 1991. sagradilo veliki broj stambenih i ostalih zgrada, te ih prodalo na tržištu. Zemlju za gradnju je dobilo ili kupilo od ondašnje države, koja ih je otimala svakom iole politički nepodobnom pojedincu. Stambene zgrade su prodavane vukovarskim, borovskim i ostalim poduzećima, koje su stanove davali svojim radnicima (šteta što toga više nema), da se jadnici ne bi potucali po ulici i spavali pod mostovima, što danas na žalost moraju.

Kako je građevinsko poduzeće postalo vlasnikom zemlje, livade, njive... na kojoj je gradilo zgrade sa stanovima za prodaju, tako se i upisalo u gruntovnici (zemljišnim knjigama) kao vlasnik te iste zemlje, livade, njive... te je prodalo stanove svim zainteresiranim ondašnjim poduzećima. Mali propust i nemar, koji u ona vremena nije bio bitan, je to što se novi vlasnici stanova, tj. poduzeća koje su stanove kupila, nisu upisali kao vlasnici nekretnine, što ništa nije bilo gruntovno provedeno, zgrade nisu postojale u gruntovnici, a o etažiranju zgrada i upisu vlasništva nije bilo ni govora. Tada je to bilo nebitno, jer nikom nije ni palo na pamet da bi veliki domoljubi i patrioti jednog dana mogli doći na ideju da mažnjavaju cijele zgrade.

Kako bi spriječili pljačku većih razmjera, Sabor RH donosi zakon kako svi stambeni objekti bivših državnih poduzeća postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Daklem, to je sada sve imovina RH. 1997. donosi zakon kojim definira kako na području od posebne državne skrbi i dalje vrijedi zakon o stanaskom pravu (koji je u ostatku države ukinut), jer bi ljudi sa tih područja bili zakinuti i u neravnopravnom položaju, radi toga što nisu mogli otkupiti dodijeljene im stanove (okupirane, srušene, oštećene, otete, useljene....).

2. Lopov postavlja Debila kao direktora i odgovornu osobu u propalom poduzeću. Kao što je prije opisano, Debil će potpisati sve što Lopov bude tražio.

3. Lopov odabire blisku osobu od povjerenja - Kretena, koja će biti budući vlasnik zgrade koju je naciljao i želi je ukrasti.

4. Kreten zatim tuži propalo građevinsko poduzeće, kojem na čelu Debil, i u tužbi napiše:

“Ja sam kupio tu zgradu od propalog građevinskoj poduzeća još 1991. godine, ali eto, svi moji papiri, ugovori i potvrde su nestali ili izgorili u ratnom vihoru....molim da mi se zgrada vrati u vlasništvo....”

5. Debil zatim, kao odgovorna osoba u propalom građevinskom poduzeću “pismeno” odgovara sudu:

“Priznajemo tužbu gospodina Kretena, zaista je baš on kupio tu zgradu od nas 1991., ali eto, svi naši papiri, ugovori i potvrde su nestali ili izgorili u ratnom vihoru te iste godine....”

6. Sada nastupa Korumpirani iliti maloumni sudac:

“Ovaj sud nema drugog izbora, negoli priznati vlasništvo gospodinu Kretenu. Kako sam i sam malouman ili korumpiran, neću pitati ko je živio u tim stanovima, di su sada ti ljudi, da li su mrtvi ili živi, sa koje strane Dunava su sada.....a uostalom, kao sudac sam svjestan problema u kojem se nalazi gosn. Kreten, jer sam i ja kupio svoj stan 1991., a svi papiri isparili !! Zato mu eto potvrda ovog suda kako bi se baš on upisao u gruntovnici kao vlasnik te zgrade. “

1. Naravno, nitko u Vukovaru nije kupio stan 1991., otkupi su tek počinjali, neki su otplatili nekoliko rata i to je sve.

Stanari tih zgrada su živili te iste 1991. u svojim stanovima, kasnije u podrumima, rovovima, a Lopov, Kreten, Debil i ostali su “kao” kupovali zgrade i stanove u istom gradu po kojem su padale granate i koji je za mjesec-dva bio sravnjen sa zemljom i “oslobođen” svojih stanovnika.

Čovjek stvarno mora biti glup, malouman i korumpiran poput ovog sudskog piskarala, pa da popuši tu priču bez ikakvog pitanja!! A kao on provodi zakon i jedan je od stupova je pravne države. Jadna li nam je takva država.

2. Na sreću, nisu svi ljudi ni glupavi ni senilni, tako da nisu zaboravili di su stanovali do 1991. Htjedoše se ljudi napokon vratiti kući, pod svoj krov, kada shvatiše da Šerif i ekipa rade sve, osim obnove porušenog. Kradu, pljačkaju, kurvaju se, piju i žderu, a sve to na račun svih onih građana koji plaćaju porez. Kada nekog zasvrbi pa priupita što ne obnavljaju grad sa svim tim silnim parama koje dobijaju iz cijele države i proračuna, onda Šerif naredi da se obnovi jedna zgradica, naruči ekipu nacionalne nam televizije, koja uz dobru žderačinu i nalokavanje snimi tu zgradicu u svoj njenoj ljepoti i blistavosti. Ali samo tu zgradu, bez micanja kamere lijevo ili desno, inače od žderanja, lokanja i žena za pare nema ništa. Di bi stigli da snime ostatak, ta zgradica bi bila ko šaka u oko među svim onim ruševinama oko nje.

I tako prođe godina za godinom....prolazi već 14. godina. od rata i 8. od nekakve, kakve-takve, bolje ikakve nego nikakve, reintegracije.

A oni i dalje žderu, loču, kurvaju se i vozaju, i boli ih kurac za sve.

3. Shvatiše ljudi da se nemaju više di vratiti, da im ova jadna i sjebana država nema što obnoviti, jer su Lopov i ekipa maznili nekoliko zgrada i sjebali nekoliko stotina stanara tih istih zgrada.

Kako bi pokušali ispraviti nepravdu, obratili se stanari nadaleko čuvenim državnim institucijama za očuvanje pravnog poretka i vladavine prava u Republici Hrvatskoj, tzv. Državnom odvjetništvu u Vukovaru, jer oni su ti koji brane interese i imovinu RH i to po službenoj dužnosti.

Kako su saznali za slučaj otimačine zgrada po Vukovaru, dadoše nalog policiji da istraži slučaj. Policija napravi istragu, otkrije kojekakva sranja i da to državnom odvjetništvu.

Protiv virusa nema lijeka:

1. Sada nastupaju Osobe-X, razmještene po raznim institucijama, od državnog odvjetništva do ureda Šerifa, a možda i dalje i šire, te se trude svim silama sjebati pravnu državu i omogućiti Lopovu i ekipi da završi ono što je počela: obnovu tih istih zgrada i prodaju stanova. Svim silama se trude, ali prodaja baš ne ide, pa Lopov preko Kretena, svojoj jebaljki i droljetini iz čuvene stranke ADZ-ja, koja usput, vrši i dužnost v.d. ravnatelja nekog jebenog fonda koji ne radi ništa što bi trebao, “kao” proda nekoliko stanova. Drolja još gluplja pa kupi “samo” 360m2. Kako bi napravili pravnu zavrzlamu i zameli tragove, upetljaju oni i neku “Bosanac d.o.o.” agenciju za prodaju tih stanova, pa Bosanac agencija kupi nekoliko stanova i prodaje ih dalje.

Misle lopovi da sve stanove treba dobro promućkat i pravno zapetljat, prodati ih pet, šest puta, a sve to prije nego li padnu Debil, Kreten, Sudac, Šerif, odvjetnik iz čuvenog državnog odvjetništva i Osobe-X, ili se pak useru, pokaju i izlaju. Ako se to i dogodi, onda će biti teško raspetljati tko-kome, kada-zašto, odkoga-zakoga....

E pa malo su se zajebali. Ima lijeka i za govna poput njih. Rešetke su idealno i najbolje rješenje, alternativih ima kolika je granica ljudske mašte, a na kraju ih čeka i sud Božiji, kojem svako pristupi, kad-tad. Odležali oni ili ne, zanima me da li će imati muda jednog dana izaći u šetnju po gradu, a da ne strahuju od kakve šamarčine ili pljuvanja, od kakvog slučajnog prolaznika ili od svih. Ili možda misle otići u neki drugi grad ili državu, pretvarati se da su nešto drugo, mada sumnjam da bi im uspjelo, jer govno uvijek smrdi, ma čije bilo i kako izgledalo.

Dobar tek ili prijatno, kako Vam paše.