NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
zoom_1:
Prilikom čitanja ovog teksta valja imati na umu činjenicu kako je knjiga nastala 1942. godine,a zamišljena je kao zbirka dokazala namijenjenih inozemnim "prijateljima" kako bi lakše shvatili uzroke i posljedice dogadjanja na području Hrvatske.Osobno nemam ništa protiv kritiziranja od bilo čije strane,no ovaj je puta to pomalo promašen pokušaj pošto je autor odavno preminuo,a ja sam tek osoba koja želi ukazati na gledišta "druge" strane jer mi se čini kako ovaj forum(kao uostalom i cijelo naše društvo) ima premalo iznešenih takovih gledišta.Naglasio sam kako je ovo tek uvod,stoga imajte strpljena sačekati postanje odredjenog djela gradje koja slijedi iza ovog uvoda a kako biste lakše stekli širu sliku o svrsi i cilju iste knjige.Ukoliko ste nestrpljivi dočekati(a činite mi se kao takova osoba)imate mogućnost skidanja cijele knjige na slijedećoj poveznici:http://rapidshare.com/files/61563972/SIVA_KNJIGA.rar.html
Ili možete pogledati na "ustaskipokret.com".Nadam se kako admini neće brisati ove poveznice.Pozdrav.
Milan80:
Citat: Susjed - 14 Listopad, 2007, 01:45:16
Citat:
ALI DA JE POBIJENO MILIJUN HRVATA I JOŠ TOLIKO PROTJERANO U "BIJELI" SVIJET MOJE JE PRAVO DA TAKO MISLIM (
Prema Zerjavicu ukupne zrtve Blajburga i kriznih putova procjenjuju se na oko 50 000. Tako da ne treba niti u ovom slucaju pretjerivati.
gresis decace, ovde je stamparska greska, zaboravio ssi dodati 1 nulu, pa je cifra znatno umanjena... ::)
Ovde si ostavio dosta materijala, koje ce biti razmotreno, u nekom narednom vremenu, ali lose je to sto se hvatas za tudja misljnja, i knjige... znam da nisi bio ziv, u pomenutom periodu, ali ne pociva cela istorija na 1 knjizi...
koliko ja vidim, s jedne strane ti pokusavas opravdati zlo koje je postojalo tokom 1941-45 na teritoriji NDH, zar ne?
zoom_1:
KRVOLOČNI ODMETNICI NA DJELU-MUČENJA,STRIELJANJA I KLANJA HRVATA MUŽKARACA,ŽENA I DJECE I PALJENJE NJIHOVIH DOMOVA U JEDNOM DIELU NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE
TEŽKI ZLOČINI ODMETNIKA NA PODRUČJU HRVATSKE
Ubijanje Hrvata počelo je odmah u prvoj polovici travnja 1941.
UBIJANJE HRVATA U ČAPLJINI I OKOLICI
Četnički odjeli,koji su pripadali redovnoj srbskoj vojsci,napali su 13.,14. i 15. travnja godine 1941. hrvatsko stanovničtvo u Čapljini i okolici(Hercegovina).Stanovničtvo se spašavalo biegom,ali su od četničke ruke već u ovim prvim napadajima poginuli ovi Hrvati:
Selo Strug:
ILIJA ROZIĆ-DRAGIČEVIĆ
HASAN JAKIĆ
APVO MRVALJ
FRANA VEGO
JAKOV PERVAN
JURE ČULJAK
PERO DRAGANOVIĆ
HASAN KAVARA IZ ČAPLJINE
IVAN BRAJKOVIĆ IZ GRABOVINE
PERO JURILJ IZ ČELEJEVA
Čapljina:
BISERA ŠARIĆ
MUJO FASLAGIĆ
MARKO ČOLIĆ
MARA MANDŽINI
JOZO PUTICA
ZADA RAMIĆ
IVAN PAVLOVIĆ IZ GRABOVINE
FRANO ŠKEGRO IZ RADIČIĆA
MARTIN VASILJ IZ MEĐUBORJA
ILIJA SUŠAK IZ GABELE
STIPAN DRAGIČEVIĆ IZ TREBIŽATA
MATIJA PEHAR IZ GRADCA
PETAR STAVUN IZ DOMANOVIĆA
STANKO ŠUTALO IZ PLJEŠIVCA
MUJO HASIĆ IZ DOMANOVIĆA
Kod ubijanja ovih Hrvata odigravali su se potresni prizori.Napadnuti narod bio je nenaoružan,pa se spašavao kako je samo mogao.Osim nabrojenih,koji su poginnuli,bilo je mnogo ranjenih.Nisu se štedile ni žene ni djeca."Kolji sve po redu!"-bila je lozinka četnika.Kada su četnici,primjerice navodimo,napali dom Marka Vega iz Struge,pucali su i na njegovu ženu i nejaku djecu.U izkazu,koji je dala Ruža Vego,a koji objavljujemo u faksimilu,ubili su četnici Franu Vega,Markovu ženu,u času kad je u naručaju držala diete od šest mejseci.Njoj su izpalili četiri hitca u glavu i ranili četvero njezine djece.Pucali su dum-dum nabojima.
SPALJENA MNOGA HRVATSKA SELA
Uništavanjem hrvatskih sela započeli su četnici-komunisti odmah poslije sloma Jugoslavije.....
Uporedo s napadajima na život hrvatskog pučanstva pristupili su četnici-komunisti već prvih dana nakon sloma Jugoslavije,sredinom travnja 1941. paljenju hrvatskih sela.Ta zlodjela vršili su služeći se bombama i petrolejem.
15.travnja 1941.navalili su četnici-komunisti,grupirani od ostataka bivše srbske vojske,i uz pomoć okolnog grkoiztočnjačkog stanovničtva,na hrvatska sela Cim i Iliće kod Mostara.Zločinci su nemilosrdno rušili kuće i ostale gospodarske zgrade,među ostalim tanetima iz topova i zapaljivim bombama.Ujedno su počeli ubijanjem stanovničtva ukoliko se isto nije sakrilo ili pobjeglo.Ova dva hrvatska sela podpuno su uništena.Iz izvješća,koja su o tome stigla,vidi se,da su zpaljene kuće 85.hrvatskih seljaka.Uništeni su domovi ovih stanovnika spomenutih sela:
Selo Ilići:
Ilije Kljaje
Ivana Kljaje
Ivana Kljaje
Ivana Kljaje
Tome Ljubića
Jure Blaževića
Marka Pehar Ljiljića
Pave Šarca
Marije udove Martinović
Mate Dujmovića
Pere Dujmovića
Franje Jurice
Vinka Martinovića
Ivana Skoka
Stanka Markića
Ahmeta Kurabega
Filipa Stojčića
Nikole Markotića
Vidaka Čale
Nikole Skoke
Naze Hamzića
Bože Jurice
Nikole Zadre
Marka Zadre
Slavka Martinovića
Luce udove Martinović
Franje Čala
Andrije Martića
Ante Milića
Spaljena kuća gostioničara Ilije Kljaje u Ilićima
Selo Cim:
Marijana Rosića
Ivana Rosića
Tadije Kneževića
Jure Kneževića
Ivana Kneževića
Ane udove Knežević
Ivana Kneževića
Dalfe udove Knežević
Stipe Mustapića
Pere Kneževića
Ivana Komadine
Marka Komadine
Marijana Cvitkovića
Ivana Cvitkovića
Ivana Đonkić-Martinovića
Karla Glibića
Nikole Bubala
Božka Dujmovića
Šimuna Skoka
Ivana Rosića
Ilije Slišković-Šumana
Ivana Slišković-Šumana
Bože Slišković-Šumana
Pere Rosića
Andrije Rosića
Jure Rosića
Franje Rosića
Franje Krešića
Ilije Komadine
Marka Komadine
Blažka Tomića
Ilije Vidovića
Mare udove Krešić
Andrije Marojević-Glibić
Ivana Zofka
Jure Dujmovića
Ilije Dujmovića
Mare udove Dujmović
Pere Dujmovića
Ivana Dujmovića
Bariše Dujmovića
Ilije Dujmovića
Hasana Žmire
Jure Krešića
Ivana Krešića
Ivana Krešića
Stipana Zovka
Mije Komadine
Ivana Cvitkovića
Ante Džidića
Jure Marijića
Ante Marijića
Jure Zelenike
Stojana Lasića
Ivana Cvitkovića
Luce Mustapić
Prigodom ovog napadaja ubijeni su u selu Cim:
Jure Zelenika
Stojan Lasić
Ivan Cvitković
Luca Mustapić
U faksimilima objavljujemo izjave,koje su o napadaju na selo Ilići dali seljak Mustapić(kome je prigodom tog napadaja bombom ubijena žena)i zarobljeni četnik-komunist Milan Antelj iz Ziemlja.
Iskaz zarobljenog četnika-komunista Milana Antelja
zoom_1:
STRAŠAN POKOLJ U HRVATSKIM SELIMA KRNJEUŠA I VRTOČE
Krnjeuša i Vrtoče,dva hrvatska sela u zapadnoj Bosni,doživjela su u nizu zločinačkih napadaja odmetnika tragediju,koja pripada među najveće u ovom razdoblju.Ono što se je odigralo 2.kolovoza 1941. u tim selima,mora potresti i najokorjeliju dušu.
Jezovit pokolj stanovnika ovih sela ,koja su odmetnici i spalili,zbio se bez ikakvog povoda sa strane tamošnjih Hrvata.
Službeno izvješće,sastavljeno na temelju podataka prikupljenih na licu mjesta nakon preslušanih na životu ostalih svjedoka i nakon očevia,glasi:
Četnici-komunisti navalivši iznenada na selo Vrtoče,zaklali su uglednoga trgovca i gostioničara Josipa Matijevića i devet članova njegove obitelji.
Josipu Matijeviću odrubili su glavu,stavili je nakolac i nosili naokolo,a truplo bacili u oganj.Poubijani su gotovo i svi ostali Hrvati ovog sela.
Istoga dana izvršili su četnici-komunisti u susjednom selu Krnjeuši užasan pokolj hrvatskog stanovničtva.Mjesto Krnjeuša ima 12.katoličkih kuća sa oko 80.žitelja,koje su sve odreda opustošene i popaljene,a stanovnici gotovo svi poubijani.Kada su izvršili pokolj u Krnjeuši,četnici-komunisti su na mjestu,gdje su strieljali većinu ljudi,razvili veliku crvenu zastavu nabacujući se pri tom svim mogućim pogrdama na Poglavnika,Nezavisnu Državu Hrvatsku i Hitlera,iztičući,da će pod crvenom zastavom uzkrsnuti Srbija,a Hrvatske nestati.Odmetnika je bilo oko 1000.Kako su koju kuću opljačkali odmah su je i zapalili.Sve,koji su preživjeli prvi metež,hvatali su,vezali i zatvarali u školu,odvodili u šume u svoje logore u susjednim pravoslavnim selima.Tokom ciele subote i nedjelje,2. i 3. kolovoza četnici su hvatali ljude,žene i djecu.Neke su od njih i dalje ubijali,neke vodili sobom,a neke bacali u bunare,zatim ih ubijali u bunaru iz puašaka i bunare zatrpavali zemljom.
Obćinskog načelnika Ivana Matijevića rezali su po licu,odkidali mu prste i on je izdahnuo u najstrašnijim mukama.Njemu su ubili ženu Mariju,sinove Karla(20.),Nikolu(15),kćerku Anu(18.),Maru(8) i Katu(6.).Najstrašnije su mučili župnika Krešimira Barišića.Njega su noževima rezali po licu i ostalom tielu,odsjekli mu prste,nos i uši te izboli oči.Zatim su ga poluživa bacili u zapaljenu crkvu.
U kući Nikole Balena ubili su Nikolu Balena,sina mu Nikicu(18.),dok se za sudbinu četvero djece Ane(23.) i ostalo troje djece,od kojih je najmlađe bilo staro 2.godine ne zna.
Nadalje su ubili Antu Balena(21.),Martu Balen(25.),njezinu sestru Mariju(18.),Ivku Balen(28.),Juru Balena(6.),Milu Balena(7.) i Jožu Balena(5.).Ivan Balen star svega sedam mjeseci bačen je živ u goruću kuću.Muževe,odnosno otčeve spomenutih umorenih,Juru i Franu Balena četnici su odveli kao taoce,ali im je,kad su vođeni na strieljanje,uspjelo pobjeći ubivši jednog od pratilaca.Nadalje su ubijeni Dane Balen(27.),sin Ivana Balena,njegova žena Ruža(26.),sin Petar(4.)i sin Ilija diete od jedne godine,Joka(35.),žena Ivanova,njezina kći Kata(13.),Milka(8.),Mara(%.) i sin Drago,2.godine star.Ubijena je i Tomina žena Anka Balen(19.).Među ubijenima nalaze se osim toga Petar Došen,Ante Došen(3.) sin Jurin,Joso Ivanić(50.) i sin mu Mile(22.),Ivica Javor(51.),Ante Javor(46.)dok se za dvoje djece Ante Javora,sina Iliju,15.godina starog i kćerku Milku 13.godina staru ne zna što je s njima.Dalje su ubijeni Mile Matijević(40.),Ivo Javor(50.) te sin mu Ivan(17.).Osim toga ubijeni su Ivan Iveza(50.),Dane Matijević(50.),sinovi Dane Matijevića:Ivo(27.) i Ilija(17.) dok se za tri kćerke stare 19.,14. i 7. godina ne zna sšto je s njima.Isto tako se ne zna za sudbinu Petra Iveze(37.) i kćerku mu Anku(16.),te Juru Ivezu(30.) i njegovog sina Petra,Jurinu snahu Mandu(30.),sina Danu(12.)Odmetnici su nadalje poubijali Antu Jurjevića(80.),sina mu Matu(40.),sina Petra(35.),Antu Jurjevića(15.),sina Markovog,Dragicu Jurjević(10).,Markovu,Marka Ivezu(30.),Iliju Skendera(33.),Mariju Skender(50.)Ilijinu majku,brata mu Nikolu Skendera(21.),sina Danu(15.),Petra Pavičića(31.) njegovu majku Mariju(50),Petra Katalinića,njegovu majku Katu(60.),ženu Iku(30.)i šestero njezine djece,od kojih je najstarijem bilo 12.godina.Među ubijenima u Krnjeuši nalazi se nadalje:Jure Matijević(34.),njegov otac Ilija(50.),majka Ana(50.),žena Ruža(36.),sin Mile(16.),Dane(12.) i kćeri Mara(5.),Anka(4.) i Mandica stara 5.mjeseci.Osim toga ubijeni su Dane Skender,njegov sin Nikola(18),Ivan(14),Ante Balen(21),sin Mile Balena,Petar Došen(30),sinčić Jure Došena star 2.godine,Ivica Jurjević(31),Dane Jurjević(37) Miletov sin,Stjepan Balen(87),njegov sin Ante(57),Antina žena,53.godine stara,Antin sin Josip(19),Mato Balen(32) Ivin sin,Ante Balen(27) Ivin sin,Martina žena Manda(25),njezin sin Ivan(3).Za sudbinu Antine žene Marije,sinčića Mate,žene Mirka Balena i njezine troje djece ne zna se.Osim toga ubijeni su Dane Matijević(44),Marija Jurjević,udova pok.Jakova,stara 52.godine,Ivan Skender(70),njegova žena Kata,sin Mile(20),a za sudbinu ostale djece Jure,Ante,Bože i Roze ne zna se.Nadalje su ubijeni Jure matijević,pok.Ivana,star 45.godina,sin mu Božo(18),Manda Ivezić(47),žena Nikole i njezine kćeri Jeka(16),Kata(13)Dragica(8),sin Dane(6),te Ivan Dudek(60),bivši zapovjednik oružničke postaje,njegov zet Alfred ebert(26),Niemac,upravitelj šumskog poduzeća "Grmeč d.d.",pričuvni poručnik Hus,zapovjednik posade u Krnjeuši,i 16.momaka.Ima još nekoliko nestalih stanovnika Krnjeuše,za koje se ne zna što je s njima.
Kada je hrvatska vojska došla u Krnjeušu,našla je nekoliko lešina,koje nitko nije mogao prepoznati,a među ostalim i glavica jednog djetea,kojega se identitet nije mogao ustanoviti.
Četnici-komunisti su jedna dio stanovnika Krnjeuše i osoba,koje su se bile sklonile u Krnjeuši nakon četničko-komunističkih napadaja na susjedna sela,odveli u obližnje selo Zelinovac,govoreći im da uđu u kuće i ostale gospodarske zgrade,da im se neće ništa dogoditi,nego da će ih tokom sutrašnjeg dana,tj. u nedjelju odvesti u njihovo glavno sjedište.No te iste noći,dok je jedna grupa četnika-komunista klala stoku i orgijala,druga je grupa zapalila sve kuće,njih 20 na broju,te je u njima najveći dio nepoznatih zarobljenika našao svoju smrt u ognju ili od taneta odmetnika.U isto vrieme i pod istim okolnostima zapaljeno je oko 15.kuća ,malog katoličkog seoca Lastve.
U ova dva hrvatska sela,kojas su podpuno uništena,umorili su četnici-komunisti oko 130.osoba.Pod nož su se stavljale žene i djeca.Kao pobješnjele zvijeri ubijali su ovi zločinci staro,mlado i nejako.Pokolj su izvršili pod crvenom zastavom,pod kojo su kasnije nastavili težkim i jezovitim pustošenjima u ovom dielu Hrvatske.Sadizam,koji su pokazali ovom prigodom,obilježavao je i druge kasnije njihove zločine.
zoom_1:
KRVAVA STRAHOVLADA U FOČI ZA VRIEME KOMUNISTIČKO-ČETNIČKE VLADAVINE
Hrvatsko stanovničtvo grada Foče,koji je kraće vrieme bio pod vlašću četnika-komunista,kada su se ovi bili domogli grada uz pomoć četničko-komunističkih bandi iz Srbije i Crne Gore,doživjelo je najteže časove.Poubijan je velik broj Hrvata muslimana i katlika,a njihova imovina sva opljačkana.
O tim jezovitim časovima u Foči postoje brojni izkazi svjedoka,od kojih objavljujemo ova tri izvješća:
Sevda Hadžić,Zulfina,muslimanka,rođena godine 1922. u Jabuci,kotar Foča,dala je pred zapovjedničtvom Vojne krajine u Sarajevu 31.prosinca 1941. ovo svjedočanstvo u zapisnik:
"Kada su naši vojničari u Jabuci predali oružje,ja sam pobjegla u Foču i bila kod svoje tetke.Kada su naše trupe otišle iz Foče,odmah su se primietili u Foči četnici.Odmah se čula pucnjava topova,zvonjenje zvona,a vidio se je i pravoslavni sviet kako iz sela vri u grad.Kod crkve se igralo cieli dan.Nastala je pljačka muslimanskih kuća i ubijanje muslimana i muslimanki.Odmah su oduzete sve šivaće mašine i organizirani "vešteti"(radionice) za izrađivanje odiela i cipela i veša za četnike.Kod pljačke muslimanskih kuća i trgovina sudjelovali su osim naoružanih četnika i seljaci iz okolnih sela,koji su robu nosili na tovarima.Prilikom pljačke poginule su dvie pravoslavne žene.Kroz čitavo to vrieme nije se smio pomoliti na ulicu niti jedan musliman.Noći su bile strašne.Kroz cielu noć čula se pucnjava u gradu i okolici,u kojoj su nastradali mnogi muslimani.Nakon 5-6 dana vladavine četnika u Foči došao je po mene jedan četnik s jednom pravoslavkom,koje je poslao moj otac,da me dovedu kući,pa sam pošla sa još tri muslimanke i sa sobom ponijela našu odjeću u uzlovima.Odmah kod prvih koraka susrelo nas je 25.četnika i tražili su od nas da idemo s njima unatoč tome što je ovaj naš vodić tražio i molio da nas ne diraju.Tom prilikom je i naša pratiteljica prigovorila četnicima,da je njihov postupak neljudski,jer da se muslimani kroz čitavo vrieme nisu ogriešili o poštenje i obraz niti jedne pravoslavke.Iza ovih rieči četnici su ovu našu pratiteljicu htijeli nožem raztrgati,ali uza sve to mi smo odvedene u jedno dvorište,kojom zgodom su nas htjeli pretraživati i naše zavežnje.Tada su govorili,da mi žene nosimo našim ljudima municiju i oružje,a to da je protiv četnika.Ovom zgodom ja sam uspjela doletjeti do avlijskih vrata i sa užasnim vriskom od straha otvorila vrata i pobjegla.Ovaj četnik počeo me proganjati,ali sam se ja sklonila za onog drugog četnika,koji me je imao odvesti kući,i onda je tek ovaj svojim energičnim i odvažnim držanjem mene spasio.Kod svađe je rekao ovaj četnik,koji me je progonio,da me mora pretražiti,i ako kod mene nema oružja,ima nešto drugo za njega.Ja sam se tada sklonila u kuću Karahasovića,gdje sam se presvukla u pravoslavno odielo i tako zavila kosu,kako one zavijaju,te sutradan sa svojim pratiocem krenula put Jabuke.Odmah kod izlazka iz grada na željezničkoj stanici vidjela sam na jednoj hrpi pet muslimana zaklanih.Dalje idući putem vidjela sam gotovo na svakom koraku preklate muslimane u grabama kraj ceste,a u više njih zabijeni kolčevi.Nad njima su postavili njihove fesove.Svojim sam očima vidjela,da su ubili već u Foči Edhema Atibovića,kojega su našli sakrivena pod željezničkom ćuprijom.Zatim sam vidjela u Ustikolini ubijene:Hadži Kasima,Mula Abdića,Saćira Hodžića sa ženom,Omera Omerpašića,Ahmeta Sadžaka i Hasana Čengića,u Lokvama četvoricu,u Zaborku Hodžu Čauševića,u Jabuci Jakuba Mekića,u Kunjenovićima Ahmeta i Amzu Tarčina,u Bešlićima Adema Mekića sa dva sina,u Javićima sedmoricu Džoza,u Raskovićima nekog Muharema i Sulejmana."
Svjedokinja zatim u svome izkazu opisuje svoj pustolovni bieg u Sarajevo.
Inženjer Ragib Kolaković,upravitelj šumarije u Foči,izviestio je velikog župana Velike župe Vrhbosna o četničko-komunističkim zločinima u Foči početkom prosinca 1941.To izvješće glasi:"Sutradan,tj.5.prosinca četničke vlasti izvršile su mobilizaciju cjelokupnog pravoslavnog stanovničtva od 16. do 60.godina i sve ih naoružali i uputili u još nezauzeta sela.Istog dana prije podne održao je zapovjednik četničkih bandi javni zbor pred kotarskom oblasti u Foči,na kojem je javno prigovorio muslimanskom življu,koje je pomoglo propasti Jugoslavije i prihvatilo stvaranje hrvatske države.Poslije toga su sve zarobljene domobrane,oružnike i finance,koji nisu htjeli pobjeći,bili ranjeni ili ne-poubijali.Sve zatečene bjegunce iz Višegrada,Rogatice,Goražde i Ustikoline te okolice Foče pobili su,među njima poznate ličnosti Mehada Džebu iz Džindića,Smailagu Šiljka,njegovog sina Mehu,oba iz Osanice,i Mustajbega Šuvaliju,iz Gođena.Imena osoba iz Goražda i Višegrada nisu se mogla ustanoviti.Zatim su sve radnje otvorene i opljačkane od četnika,a zatim prepuštene haračenju pravoslavnog svieta.Posebne četničke patrule zalazile su u ugledne muslimanske kuće i pokupile sve živežne namirnice,novac i dragocjenosti.
Pošto su u vrieme od četiri dana četnici donieli odredbe i izvršili djela obćenite naravi,pristupili su odmah zatim izvlačenju i ubijanju muslimanskog mužkog svieta iz samog grada Foče.Ovo izvlačenje i ubijanje svieta trajalo je skoro svake noći do 21. prosinca.Približno je ubijeno u gradu Foči oko 500.ljudi.Provjereno je da su ubijeni:Vejsil Ekmetić,trgovac čiju su trgovinu zapalili,Sulejman Deović,nadglednik duhanske stanice u Foči,Selmo Deović,trgovac,Ibro Njuhović,trgovac,Smail Leti,mesar,Šerif Hadžalić,trgovac,Edhem Isanović,činovnik kotarskog suda,Aziz Rašidkadžić,kafedžija,Avdo Dervišević i žena mu,namještenica "Varde",Midhad Muftić,trgovac,Ljubo Madunić,ravnatelj "Varde",Franjo Rakun sa ženom i sinom,Hilmo Hadikalić,Mustafa,ravnatelj tkaonice ćilima u Jeliću,Esad i Omerbeg Čengić,posjednici,Manjo Mušan,Jusuf Kukavica,obćinski stražar,Milan Kunce,činovnik "Varde",Franjo Latal,ravnatelj gruntovnice,Josip Večerak,bravar,Josef Johun,činovnik "Varde",itd.Prema neprovjerenim podacima ubijene su i ove osobe:Nedjib Taffo,geometar iz Foče,Hasan Čelik iz Ustikoline,Smail Kunovac,iz Ustikoline,Salko Bešlija iz Goražda,bivši gradonačelnik,Galib Čapljić,načelnik u Rogatici,Haidarbeg Batačić iz Miljana,Hivzo Raščić,trgovac iz čajnića,Dedo Šabanović,trgovac iz Čajnića,Ismet Rašidkadić iz Goražde,itd.Ove su osobe ubijene na području kotareva Foča i Čajniće izvan grada Foče."
Svjedok Nuzeir Trkulj,sin pokojnog Trkulja,trgovca u Foči,izjavio je 29.siečnja 1942.u zapisničkom izkazu kod zapovjedničtva Vojne krajine u Sarajevu,da su četnici-komunisti,kada su preuzeli vlast u Foči poubijali,koliko on znade,ove Hrvate muslimane i katolike:
Selima Jusufovića,piljara
Smaila Letića,mesara
Mehu Manju,posjednika
Loju Šabana,činovnika
Sulju Veovića,činovnika
Džafera Djulagića,brijača
Smaila Djulagića,brijača
Mustafu Saraća
Derviša Mačka
Ethema Isanovića
Sulju Hadćialića
Šerifa Selimovića
Aliju Selimovića
Čamila Selimanovića,kotarskog predstojnika
Smaju,predsjednika suda
Huseina Čengića,obćinskog bilježnika
Musu Bačvića,obćinskog činovnika
Aziza,krojača
Matifa Bačvića
Ibru Bačvića i još četvoricu Bačvića,kao i dvojicu Isanovića
Loju Bećira,redarstvenika
Jusu Kukavicu,redarstvenika
Džafera Kurispahića,sudskog činovnika
Saćira Kukavicu,gostioničara
Sulfikar Pašić-Sabriju,posjednika
Muhameda,obćinskog blagajnika
Hamida Muftića,načelnika
Bećira Čengića,posjednika
Franju Rakuna i suprugu
gospođu Kolovrat i kćerku
Ljubu Madunića,ravnatelja "Varde"
Gospođu Dum,činovnicu šumske uprave
Gospođu Bralić,ženu odvjetnika Bralića
jednog Hrvata šumara,oko stotinu muhadžera i 60.hrvatskih vojnika
Dalje je Nuzeir Trkulj u svom izkazu rekao:
Pet dana kasnije oni su osim toga izvršili obći pokolj nad hrvatskim življem govoreći,da su za to dobili nalog od svog štaba.Osim pokolja opljačkali su sve,što su našli hrvatsko(muslimankso i katoličko).
Znali su posljednju kilu brašna odnijeti iz kuće pa što nisu poubijali,to je od gladi poumiralo.Kada su išli tražiti od komandanta mjesta nešto hrane,odbijao ih je govoreći da idu svome Paveliću.Ja sam se krio u kućama.Našu jednu kuću uzele su sestre Sergija Mihajlovića,četnika,pa pošto je s njima dolazio Sergije sa svojim bratom drom.Pavlovićem,i pošto ih je moj brat posluživao,kada je Sergije spomenuo,da će dr.Pavlović ići u Ljuboviju,zamolio sam ga da povede i mene,te je ovaj to i učinio.U Ljuboviji sam dobio propustnicu za Beograd,ali su me u Loznici zaustavili i ja sam se vratio u Ljuboviju.Kada su tamo došle njemačke vlasti,ja sam se u čamcu prevezao preko Drine sa drom Hasom Čemilićem i njegovom ženom u Srebrenicu,a odavle sam preko Zvornika i Tuzle došao u Sarajevo.Od Mesića do Ljubovije putovao sam šest dana i putem vidio logore četničke i partizanske u Rogatici,Vlasenici,Srebrenici,Hramu,Bratuncu i Drinjači.Tom sam prilikom čuo pričati od četnika,da će zauzeti Sarajevo,a za to da su učinili sve potrebno,naime,da su sve svoje ljude u mjestu naoružali revolverima i kad oni napadnu Sarajevo,da će njihovi ljudi u mejstu podići ustanak te poklati i poubijati sve što je hrvatsko,katoličko i muslimansko i time uništiti "leglo tursko i katoličko".Čuo sam kako pričaju,da imaju tek nakon toga,kad osvoje Sarajevo,poklati sve što diše hrvatskom dušom,a to je bez obzira sve katolike i muslimane.Također sam čuo kako govore,da se s nama ne mogu pomiriti i da su oni zaključili:mi ili oni".
Glavnostožerni pukovnik Verić dostavio je u ime zapovjedničtva Vojne krajine u Sarajevu Ministarstvu hrvatskog domobranstva izvješće o zločinima odmetnika u Foči.Podatke mu je zapisnički dao načelnik Vlasenice i iz tog zapisnika objavljujemo ovaj izvadak:
"Treći dan ulazka u Foču pustio je kapetan Mihajlović zarobljene šofere na slobodu radi vožnje četnika,a oružnici i domobrani ostli su zaključani i na večer u 9.sati svi su bili strieljani i bačeni u Drinu.
Sutradan prošao sam kraj kasarne,ali nigdje nije bilo nikoga,te mi je jedan četnički poručnik rekao,da su svi oružnici i domobrani strieljani.Otišao sam na drveni most i zaista sam vidio uz samu obalu sve žandare i domobrane,gdje ubijeni leže u vodi.
Isti dan četnici su počeli hvatati civile po gradu,a osobito su tražili i pitali za bjegunce iz Rogatice.Ovo sam doznao otuda,jer sam osobno čuo,kako po gradu viču:"Gdje su Rogatičani?"i njih su prvenstveno hvatali i od reda ubijali tako,da su ih klali i na muke stavljali,a nakon tih zvjerstava bacali u Drinu.Nisam osobno vidio kada su četnici klali i mrcvarili građane,ali su se u mojoj prisutnosti hvalili,koliko je koji od njih zaklao građana muslimana.Vidio sam svojim očima cielu čupriju krvavu,i u vodi pod mostom mrtve izmrcvarene ljude i žene.Ovaj pokolj građana trajao je oko deset dana,jer su se građani odmah počeli skrivati,a četnici su ih tražili po kućama,hvatali i klali.Četnici su hvatali i poklali građane u gradu Foči tako,da su samo ostavili zanatlije,koji su njima trebali.Poklali su mještane iz Foče i sve bjegunce,osim ono zanatlija,koje su ostavili za svoju upotrebu.
Nakon toga bio sam u Foči oko mjesec dana i nisam vidio nigdje ni jednog čovjeka,mješatna ni bjegunca.
Gledao sam po dvadeset ljudi svezanih žicom,gdje ih vode četnici na most radi kljanja i ubijanja.Kako sam čuo,najviše su se izticali u klanju i mrcvarenju.kao i u pljački,rogatički četnici i to:Kosorića četa i četa iz Goražda,koji su prvi upali u Foču i izvršili pokolj.Poslije nekoliko dana otišli su Goraždani i Kosorića četa na dopust i na katolički Božić došli su skupa u Foču,te su poubijali sve ono,što je ostalo,zapalili tri džamije,opljačkali cielu Foču a nakon toga otišli na položaj na Borač.
Ja ne znam iz vlastitog opažanja,koliko je stanovnika ubijenou Foči,a čuo sam od kapetana Sergija Mihajlovića,gdje je rekao:"Riešili sme se neprijatelj,ubili smo pet tisuća muslimana u Foči i Goraždu".Za čitavo vrieme ubijanja stanovnika u Foči bio je skoro cijelo vrieme prisutan Sergije Mihajlović,a nekada je bio odsutan kratko vrieme."
Navigacija
[0] Lista Poruka