NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
zoom_1:
Derviš Bačvić,Hrvat musliman iz Foče,Čohodar Mahala,kuće broj 29.,dao je u kotarskoj oblasti u Foči ovaj izkaz o klanju Hrvata na drinskom mostu u Foči:
"Dne 26.prosinca 1941.kad su četnici-komunisti harali i palili po Foči,ja sam bio živi svjedok ovih događaja:Toga dana došli su u moju kuću meni poznati četnici-komunisti i to:Danilo Hadžiluković,Boro Blagojević,Mitar Šahin,Božko Bednić,Mato Rašević,Obrad Dostić i Vuković iz Jošanice i odveli mene,moga brata Jusufa i Jusufova sina Smaila kod Čohodar-džamije.Tu smo zatekli još mnoge građane,od kojih sam poznavao:Avdagu Bačvića,Muju Bačvića,Aziza Bačvića,Suljagu Isanovića,Smaila Isanovića,Edhema Isanovića,Iziza Isanovića,Safeta Isanovića,Hasana Isanovića,Edhema Isanovića sina Mehmedovog,Murata Aganovića,Muju Aganovića i Jusu Čebu.Tu su nas pretražili i sve vrednije stvari,koje su kod nas našli,opljačkali.Zatim su nam ruke još jače žicom stegli.To su bili strašni bolovi.Napominjem,da su u mojoj kući ostavili moga sina Ismeta.Nakon što su ga izmjerili puškom,jedan je rekao,da se taj ustaša ostavi,jer nije opasan,budući je bio manji od puške.
Od džamije do mosta,gdje su nas klali,stalno su nas mučili i tukli puškama.Kad su nas doveli na željeznički most,jedan je od razbojnika povikao:"Što ih vodite tako malo?",dok je drugi odgovorio ,da je ovih 16. za ovu večer dosta,jer će ih s time biti 84.Poslije toga su počeli klati i to na ovaj način:jedan od razbojnika kleknuo je na koljena,u lijevoj ruci sržao je veliki nož.Svaka žrtva je morala sama leći pod nož,a u slučaju,d ato neki nije htio,udarili bi ga kundakom po zatiljku tako,da bi pao,a drugi razbojnik bi ga uhvatio za noge i tako prisilio da legne pod nož.Poslije svakog klanja svaku su žrtvu pretražili još jednom,a zatim zaklanog udarili nogom u trbuh i bacili u Drinu.Ostalo mi je pred očima kako su po redu zaklani:Avdo Bačvić,Suljo Isanović,Juso Ćeba,Smail Isanović,Smail Bačvić,Edhem Isanović,Aziz Bačvić i Mujo Bačvić.Kad je došao red na mene,ja sam izkoristio priliku i počeo bježati u namjeri,da radije poginaem od puške nego da me kolju,a osim toga nisam mogao gledati rođenim očima kako mi kolju brata.Ruke su mi bile vezane žicom i žica se nekako prekinula.Bježao sam mostom.Razbojnici su za mnom otvorili puščanu vatru,ali me nisu pogodili.Ja sam letio dobivši još više snage u nepoznatom pravcu.Naletio sam na njihovu stražu,koja je počela na me pucati,ali nekim čudm nisam bio ranjem.Kako sam ostao živ,ne znam.Sakrio sam se u jedan žbun kraj Drine.No razbojnici su me primietili i izpalili na mene u spomenutom grmu još dva metka.Nisu me pogodili.Jedan me uhvatio za jaku od kaputa,ja sam s njime malo hrvao,odbacio ga od sebe i bez predumišljanja skočio u Drinu.Oni su zamnom pucali u rieku,dok su me mogli vidjeti.Kasnije sam izplivao na jednom mjestu i došao u selo Miakoviće u kuću Manđovu.gdje su mi skinuli odielo i dali mlieka i čaja.Četnici-komunisti su me još nekoliko puta tražili.ali me nisu našli."
mahmud z.Pašić iz Foče izjavio je zapisnički,da su četnici-komunisti u samoj Foči ubili oko tisuću Hrvata.Među te su ubrojeni i domobrani i bjegunci iz kotara Rogatice i Goražde.On je u zapisniku dao ove podatke o ubijenim Hrvatima u Foči:
Među ostalima ubijeni su:
Sado Budimlija(njemu su zgulili kožu s lica i s leđa i onda ga zaklali)
Džafer Đonlagić(njemu su izkpali jedno oko i onda ga ustrijelili)
Junuz Pilav
Lativ Pialv
Osman Krkanić
Mustafa Čengić
Salko Karahodža-svi zaklani
Smail Smajlović(najprije podkovan a onda zaklan)
Muahmed Bjelan(vjerski poglavica muslimana,zaklan na prvi dan Bajrama)
Edhem Sulejman
Asim Sulejman-zaklani
Selmo Memić(spaljen)
Hasan Kašno(zaklan)
Smail Letić(strieljan)
Sulejman deović(strieljan)
Lojo Šaban(strieljan)
Mustafa Hanjarić(strieljan)
Meho Tapo(njemu su odrezali uho i nos i dva dana kasnije ga zaklali)
Meho Glušac(streljan)
Juso Pašović i
Hasan Pašović,zaklani
Šaćir Pašović(strieljan)
Alija h.Alić(mučen)
Omer Njuhović(iskopali mu oba oko i dva dana kasnije ga zaklali)
Muharem Kalajgija(iskopali oba oka,umro nakon pet dana mučenja u najtežim mukama)
Salko Đanko
Ibro Aganović
Murat Aganović
Meho Aganović
Nura Selimović
Vasvija Selimović
Leopoldina Majer
Mara Kolovrat
Anka Kolovrat,Marina kći(sve tri ubijene sjekirom)
Ethem Isanović(spaljen)
Dervo Isanović
Suljo Isanović
Hasan Isanović
Avdo Bačvić
Mujo Bačvić
Azis Bačvić
Suljo Aganović
Hasan Aganović-svi zaklani na prvi dan Kurban-Bajrama
Derviš Mačak
Suljo Trhulj
Smail Selimanović,straješina suda
Ćamil Selimanović,upravni činovnik
Sulim Deović
Fehim Muftić
Džafer Kurispahić(bačen s čehotinskog mosta)
Sulejman Hadži-Musić(njemu su razbili čeljust a onda ga zaklali)
Sabrija Z.Pašić
Huso Čengić(strašno mučen)
smail Čengić
Enes Čengić
Bećir Čengić
Smail Čengić
Ejub Bačvić(njemu su urezali slovo "V" i onda skakali po njemu dok nije umro)
Muharem Dedović
Sendo Dedović
Ago Dedović
Hamid Muftić
Nedjib Muftić
Hasan Muftić
Lojo Zejnil
Šaćir Bešlić
Nura Bešlić
Smail Selimović
Mušan Granov
Nura Čengić
Sejd Muftić
Azis Rašidhadžić
Azis Granov te petorica braće Ređa-svi zaklani na Bajram
Franjo rakun
Štefa Rakun
Josip Rakun,Frnjin sin
Mara Dum
Ljubo Madunić,svi zaklani na prvi dan Božića
U ovom svom izkazu Mahmud Z.Pašić veli na kraju:"Prema podatcima poginulo je u samom gradu Foči oko tisuću mužkaraca i žena.Popis se u kotaru fočanskom nije mogao obaviti,je rnije čisto,ali kako seljani pričaju o broju ubijenih Hrvata u pojedinoj obćini,izginulo je oko 6 000. do 7 000. mužkaraca i žena,Napominjem da su u samom gradu poubijali gotovo sve Hrvate katolike,ali ih je bilo svega oko 27."Srpsko veće" bilo je donielo zaključak,da se skuha čorba,u koju će staviti otrov i ostatak pučanstva natjerati da primi ovu čorbu,da bi se tako i ostatak pučanstva uništio."
perostero:
po mome racunu, ovo je spisak od 78 pobijenih osoba. po tvome navodu ubijeno je do 7000 ljudi, sto znaci da je manjak na listi od 6922 osoba. kad' vec kenjas, kenjaj do kraja.
zadro:
Citat: perostero - 20 Listopad, 2007, 12:15:26
po mome racunu, ovo je spisak od 78 pobijenih osoba. po tvome navodu ubijeno je do 7000 ljudi, sto znaci da je manjak na listi od 6922 osoba. kad' vec kenjas, kenjaj do kraja.
toliko o poštovanju prema tragedijama sunarodnjaka, od strane ... hm 8)
macak:
pero dali čovjek provocira ili argumentira , pošteno postavlja stvari a ti ako imaš kakav argument da ga demantiraš izvoli slobodno zato gubimo eto vrijeme a ti ako ti je volja slobodno malo i opsuješ ako te čovijek sterao u čošak ili ako si frustriran ali bilo bi mi draže da napišeš koju suvislu prosto proširenu rečenicu nego da smao podbodeš....................... ;)
zoom_1:
UŽASI ODMETNIČKE VLADAVINE U PRIEDORU-NA STOTINE GROZNO MUČENIH I UMORENIH HRVATA
Grad Priedor,koji leži na rieci Sani,doživio je uslied odmetničke djelatnosti u mjesecu svbnju 1942. jezovite dane.Već prije ulazka razbojničko-pljačkaških bandi,koje su sebe nazivale "partizanima",a bile su sastavljene od ostataka bivše srbske vojske,boljševiziranog diela pučanstva grčko-iztočne vjeroizpoviesti,te od propalica raznih vrsta-bilo je hrvatsko pučanstvo u okolici Priedora izvrgnuto ubijanju i nassiljima najteže vrsti.
Još nije točno ustanovljen broj poubijanih Hrvata u kotaru Priedor,ali se računa da dosiže 400.Popaljene su i opljačkane mnoge kuće seljaka Hrvata.Mnogi su od njih bilimučeni i inače zlostavljani.Težko je naprosto slušati patnje,koje je stanovničtvo kotara Priedor moralo podnieti.Ono je više mjeseci bilo izvrgnuto nasiljima pljačkaških i razbojničkih bandi.
Nu ono,što se odigralo u kratkom vremenu od tri tjedna u samom Priedoru,odkako su pljačkaške bande u noći od 15.na 16. svibnja 1942.ušle u grad,pripada među najveće pokolje hrvatskog življa i među najgore primjere divljačtva.
Grad Priedor,izložen napadajima banditskih boljševičkih skupina iz okolnih zašumljenih predjela,branila je neznatna hrvatska oružana snaga više mjeseci.Odrezana jedno kraće vrieme od ostalih hrvatskih oružanih snaga,ta je posada spomenute noći podlegla navali,koju je nekoliko tisuća bandita,sakupljenih u planinskom području Kozari,izvršilo na grad.Treba iztaknuti,da među banditima nije bilo gotovo ni jednog Hrvata po podrietlu,a kamoli po osjećaju.Borba se vodila od dvanaest sati u noći pa sve do četriri sata popodne sliedećeg dana.
Čim su ušle u Pridor,pristupile su razbojničke bande ubijanju Hrvata i uništavanju njihove imovine.Još se nije mogao ustanoviti točan broj poubijanih Hrvata iz samoga Priedora,ali je nedvojbeno ustanovljena mučenička smrt 229. Hrvata razne dobi i spola.Isto tako nije se do ovog časa ustanovila visina štete,naniete imovini hrvatskog življa.Nu,zapaljeno je i teže oštećeno preko stotine hrvatskih domova,osobito seljački domovi na rubu grada te javne zgrade.
Kratkotrajna vladavina bandita u Priedoru bila je pravo mučilište i pakao za hrvatski živalj.Ubijanja su se vršila redovito noću,a najviše izvan grada na obroncima planine Kozara,primjerice u Pašincu kod Čirkin-polja,u selu Božićima,i još nekim mjestima u Kozari.Svi ubijeni,odnosno umoreni,bili su prije smrti težko zlostavljani,a u najviše slučajeva i grozno mučeni.Pri tome su banditi pokazali najveća krvoločtva.
U Priedoru je boravilo nekoliko dana sudbeno liečničko povjerenstvo iz Zagreba koje je očevidom na licu mjesta i preslušavanjem brojnih svjedoka,među njima i većeg broja pohvatanih bandita,usztanovilo,da su poubijane Hrvate kundačili do nesviesti,da su im rezali mesa sa tiela,da su ih klali,boli noževima pod nokte,trgali nokte s nogu i ruku,zabijeli čavle u tabane,erezali nosove i uši,parali trbuhe,rezali spolne organe,lomili rebra,tukli ih kolcevima i čekičima po glavi,rezali grkljane i napola žive ubijali dum-dum nabojima ili nožem.Ustaškoj logornici,19.godišnjoj djevojci Anđelki Sarić,urezali su nožem na tielu na tri mjesta slovo "U",simboličku oznaku Hrvatskog ustaškog pokreta.
Čovjeku se koža ježi,kad sluša o jezovitim mučenjima,koje su razbojnički "partizani"vršili na Hrvatima u Priedoru i putem do mjesta izvan Priedora,gdje su se mučenja završavala ubijanjem.U krvoločnom oduzimanju života Hrvatima iz grada Priedora izticali su se uz partizane grčko-izotčne vjere od kojih navodimo njihovog vođu,zvanog Šoša,(nepoznatog pravog imena),Miru Cikotu,Svetu Marjanovića,Proku Kovrliju,Božka Šiljegovića,Milu Rajlića,Stevana Trticu, i židovi "Čoče"(pravo ime nepoznato),Moritz,Levi student medicine,neki Papo i Jozef Mevorah.
Ogromna većina ,učenih i poubijanih Hrvata su seljaci i radnici,od toga njveći dio puka sirotinja,sve ljudi,koji nisu dali ama baš nikakva ni najmanjeg povoda,da ih se zatvara,a kamo li muči i ubija.To isto vriedi i za sve ostale poubijane Hrvate,koji su više manje sudjelovali u javnom životu i bili pripadnici Hrvatskog ustaškog pokreta.
Mučilo se i ubijalo naprosto zato,da se muči i ubija!
U groznom slučaju Priedora najbolje se vidjelo,do kakve strašne izopačenosti duše moće dovesti boljševiziranje čovjeka.To je bilo odvratno mahnitanje najgorih nagona skrivenih u duši primitivnog čovjeka,zavedenog od okorjelih boljševika,kojima je mržnja i sadizam sve,a čovjek ni najmanja svetinja.
Priedorski Hrvati mučenici pokazali su u časovima svoje najteže sudbine velik duh i sviest,a ustaška logornica Anđelka Sarić samopriegor i rodoljublje,kakvo riedko bilježi ljudski život.
Sudbeno liečničko povjerenstvo iz Zagreba izvršilo je ekshumaciju četiriju skupnih grobova poubijanih Hrvata na Pašincu kod Čirkin-polja,mekoliko kilometara udaljeno od Priedora.Izvađeno je 60.mrtvih tiela,o čemu je napravljen zapisnik.Tom je prilikom izbila na javu grozna istina,o kojoj daju podatke na životu ostali svjedoci.Ostali skupni grobovi nisu još otvoreni,jer su za ekshumaciju ovako velikog obsega nuždne veće pripreme.U tim grobovima nalazi se kudikamo veći broj žrtava nego u spomenuta 4.groba na Pašincu.Računa se,da broj poubijanih Hrvata Priedorčana iznosi oko 300.
Objavljujemo zapisnike sudbeno-liečničkog povjerenstva iz Zagreba o očevidu na licu mjesta,gdje je na grozan način ubijeno 60.Hrvata iz Priedora,zatim mišljenje liečničkog vještaka,nadalje popis umorenih i zapisnike o preslušavanju svjedoka,koji su izbjegli smrti,odnosno zapisnike o preslušanju zločinaca "partizana",koji su sudjelovali kod ubijanja Hrvata u Priedoru i okolici.
ZAPISNIK O OČEVIDU NA PAŠINCU NA GROBOVIMA POUBIJANIH HRVATA IZ PRIEDORA
satavljen dana 25.srpnja 1942.na licu mjesta u Pašincu,na mjestu Glavica kod Priedora,po sudbeno-liečničkom povjerenstvu ua izpitivanje četničko-komunističkih zločina na području velike župe Sana i Luka.
Prisutni:Predsjednik Matija Kovačić,savjetnik ministarstva vanjskih poslova,iz Zagreba;član povjerenstva dr.Maksimilijan Stepinac,viećnik sudbenog stola,iz Zagreba;perovođa Dragan Katičić,iz Zagreba.
Povjerenstvo je stiglo u Priedor 24.srpnja 1942. i saznalo,da se jedan dio grobova Hrvata katolika i muslimana,poubijanih od partizana,nalazi na Pašincu,a predjelu zvanom Glavica,udaljenom od Priedora prema planini Kozari 3.km. i da je za dan 25.srpnja 1942. i dan 27.srpnja 1942.po odobrenju kotarske oblasti u Priedoru određeno otvaranje grobova povjerenstveno s liečničkim vještakom drom.Isom Frolichom radi ustanovljenja koliko je osoba u tim grobovima pokopano i koji su to,i radi prienosa prepoznatih mrtvih tiela po obiteljima na groblje radi dostojnoga pokopa.Povjerenstvo se odmah pridružilo tom povjerenstvu i imenovalo dra Isu Frolicha i svojim vještakom.
Povjerenstvo je stiglo na lice mjesta dana 25.srpnja 1942. u 7.sati u jutro i ustanovilo sliedeće:
Tri kilometra od Priedora prema planini Kozari nalazi se mjesto Pašinac,a na krajnjem rubu tog mjesta,uz put što vodi iz Priedora prema selu Božićima,nalazi se predjel tog Pašinca,tik do sela Čirkin-polje,zvan Glavica.Ta Glavica je mala uzvisina gledajući s puta,koji vodi iz Priedora prema Božićima na lievoj strano.Glavica je obrasla šikarjem,a u tom šikarju 30 koraka od puta nalazi se ledina 30 koraka široka i po prilici tako dugačka.Na tom prostoru nađena su tri zatrpana groba,dosta velika na kojima se vidi nabacana zemlja još neobrasla ničim,a pokraj tih grobova nalaze se još dvie prazne rake izkopane,po prilici tri metra široke i četiri metra dugačke.Pretraživanjem ostalog grmlja i šikrarja pronađen je dalje prema Božićima u grmlju četvrti grob 40 koraka daleko od gore spomenutih grobova.Nedaleko tih grobova na drugoj strani ceste,na malom brežuljku,udaljenom od grobova 300 koraka nalazi se pravoslavna crkva,koja spada već u Čirkin-polje.Kod četvrtog groba,koji je bio na osamljenom mjestu,pronađen je jedan kolac kao ruka debeo,4.metra dugačak.Kolac je pregledan ali na njemu nije ništa osobitog pronađeno.Kod grobova pronađeno je oko 40 košuljica praznih naboja.
Pretraživanjem ove okolice nije pronađeno drugih grobova,no preslušani Hrvati izjevljuju da dalje prema šumi Kozari,a osobito u Božićima,Marjanovićima,Miljakovcima ima još mnogo grobova,u kojima su pokopani poubijani Hrvati,katolici i muslimani iz Priedora i okolice za vrieme partizanske vladavine u Priedoru.
Čirkin-polje jest pravoslavno selo.
Nakon toga odkopani su grobovi i u njima je pronađeno 60.mrtvih tiela,koja su predana na razgled liečničkom vjweštaku,o čemu je sastavljen poseban zapisnik.
Prigodom ekshumacije,kad su otvoreni grobovi,vidi se da su tiela poubijanih pobacana bez ikakvog reda u jamu.Mrtva tiela su se nalazila u raznim položajima ne samo po položaju samog tiela,već i po položaju pojedinih udova.Vjerojatno jest,da su ubijeni bili ubijani na rubu same jame i da su padali u jamu,a gdje se je moglo dogoditi,da su u jamu pali još i živi te tek u jami umrli,bilo prije nego su zakopani,bilo poslije.U grabama nađeni su mrtvi nekoji goli,a samo gdjekoji sa gaćama.Nekoji od njih imali su žicom svezane ruke na leđima,a jedan i s debelim lancem.Tiela mrtvih pokazivala su dosta rana i po tielu i po glavi,raznih oblika.Nekojima je prednji dio glave,lice,bio u velikoj rani kao odkinut,a nekojima se na vratu vidjela rana,kao da je zaklan nožem.Na jednom od mrtvih tiela jasno su se razabirali znakovi klanja,jer je rana bila dugaćka i oštrih rubova.
Od tih pronađenih mrtvih tiela u prva tri gorba prigodom ekshumacije bio je jedan dio prenesen u jednu od praznih raka i to ona,koja nisu po rodbini bil prepoznata ili što rodbina nije bila prisutan,da ih prepozna.Nakon svršene ekshumacije mrtva tiela,koja nisu odvezena na groblje i pokopana na groblju,opet su pokopana u grobovima,u kojima su prije bila,a one dvije rake,koje su nađene prazne prigodom očevida,ostale su i sada prazne.Te prazne rake,kako sve okolnosti pokazuju,bile su pripravljene od partizana za one Hrvate katolike i muslimane,koji su pravoslavni partizani još namjeravali poubijati.
Navigacija
[0] Lista Poruka