Novogodisnje odluke

[Zorzeta]

Od sutra pocinje i zvanicno posljednji mjesec u ovoj godini, pocinjemo sa odbrojavanjem, jos jednu godinu uspjesno ili manje uspjesno privedosmo samom kraju. Napokon.
A sto je sa narednom, 2006-om?
Optuzise me onomad da nemam konkretnih ideja i prijedloga, pa, stovane dame i gospodo, tra-ta-ra-ra (ovdje zamislite zvuk fanfara): presjekla sam vrpcu, postavila kamen temeljac i otvorih ovaj forum, pa da cujemo vas.
Sta to tako veliko i znacajno namjeravate doprineti za ovaj Nas Grad u iducoj godini?
Bas me to neopisivo interesira!

[Menno]

Draga Zorzeta,
Hvala na pokretanju ove teme, jer ja vidim ovaj forum ne samo kao medij kroz koji ljudi mogu pričati o stvarima, nego i okupiti se zajedno oko ideja koje žele ostvariti za i u Vukovaru. Također, svaka čast Kenzi za započinjanje teme NAS GRAD i sve komentare koje je postavio na tu i druge teme. Stav i razmišljanje ovoga mladića je fantastično. Treba nam više takvih, sa konstruktivnim mislima i prijedlozima.

Inače, ja trenutno ne živim u Vukovaru, ali dođem u posjetu svakog ljeta. Što dalje, to me više vuče da uradim nešto u Vukovaru i za Vukovar. Premda, moram priznati da je teško kada ne živiš cijelu godinu u gradu.

Nekoliko puta sam pročitala na ovom forumu kako bi "oni vani" mogli doprinijeti napretku Vukovara - da donesu novac, da ulažu u Vukovar. Ja nisam u toj mogućnosti (nisam "biznisVUmen" sa puno $), a često se događa i da ulaganje "izvana" ne odgovara stvarnim potrebama ljudi u gradu. Egzistencijalna sigurnost svakog čovjeka u gradu je na prvome mjestu, i nadam se da postoje oni koji mogu doprinijeti tome da se pokrene privreda i poboljša egzistencija svih Vukovaraca. Međutim, ja osobno mislim da "male stvari život znače", pa gdje i kako mogu - tu doprinesem. Radim u obrazovanju, pa u tom području vidim najviše potreba i smatram da tu mogu najviše doprinijeti (drž' se onoga što ti najbolje ide…).

Svakoga ljeta kada dođem u Vukovar razgovaram s Vukovarcima i pitam što im treba. Tako, na primjer idućeg ljeta planiram donijeti dječje slikovnice na engleskom i donirati ih gradskoj knjižnici, jer sam vidjela da ih nema a kroz razgovor sa knjižničarima otkrila da članovi žele čitati na engleskom. Nadam se da ću na taj način pomoći mnogobrojnoj djeci u Vukovaru u učenju engleskog jezika. Nadalje, planiram donijeti i "craft supplies" (sorry, ali ne znam kako to prevesti) za jedan vukovarski vrtić, jer su mi odgojiteljice i ravnateljica rekle da im to treba.

Međutim, svakoga ljeta uradim i nešto što ne zahtjeva nikakva sredstva a meni osobno jako znači. Nadam se i osobama sa kojima sa razgovarala. Naime, prije tri godine sam odlučila da svakoga ljeta makar sa jednom osobom koja je bila na suprotnoj strani za vrijeme rata razgovaram s ciljem da čujem što se toj osobi događalo tijekom rata. Ako ta osoba želi čuti moju priču, ja je ispričam. Zašto je meni to tako bitno? Nitko ne može "potući" i negirati nečiju životnu priču. Kada god čujem nečiju priču, shvatim da je ono što nas veže ljudskost i da razlike etničke pripadnosti nisu bitne za to da čujem i razumijem što se nekome dogodilo. Kada sam prvi puta imala ovo iskustvo (prije četiri godine) i ja i moj prvi sugovornik te vrste smo nakon razgovora osjetili veliko olakšanje što smo uspjeli razgovarati o ratu bez okrivljivanja, ljutnje i prekida razgovora. Svake naredne godine godine iskustvo je bilo slično. I sa svakom od narednih osoba koje su mi rekle svoju priču, međusobni odnos, uzajamno poštovanje i razumijevanje je na jednom potpuno većem nivou nego što je ikada ranije bilo (pa i prije rata). I eto, ljeta 2006 ja ću pokušati pronaći još jednu osobu koja će htjeti ispričati svoje iskustvo, i nadam se čuti moje…

Voljela bih učiniti i više, ali treba mi bolja povezanost s ljudima koji žive stalno u gradu. Bez obzira koliko se ja osjećam Vukovarkom, ja se donekle osjećam stranac u gradu. Ne poznajem dovoljno ljude i kako vukovarski sustavi i "podsustavi" rade… Ono što mogu zaključiti na osnovi svojih posjeta Vukovaru tijekom ljeta je da među ljudima još uvijek vlada veliko nepovjerenje i da se mnogi boje istupiti i uraditi stvar koja je normalna u drugim dijelovima svijeta. Radije će čučati začaureni u svojim kućama nego izaći i uraditi nešto pozitivno za cijeli grad. Ja pretpostavljam da je problem nepovjerenje ali i apatija. Kako ih prevladati?  Ne znam, ali želim doprinijeti pokušaju. Napisala sam na temi "NAS GRAD" i "Zajednička sjećanja" neke od ideja na kojima bih bila spremna raditi… Za sve to je potrebna podrška "on the ground", ali nije nemoguće ostvariti te ideje… A imam ih još (ideja)…

[port]

Draga Zhorzheta,

i ja ti se najsrdacnije zahvaljujem na pokretanju ove teme. Ja ponekad samo svratim na ove stranice i nisam dosad imao puno hrabrosti za nesto napisati. Uglavnom Vas sve skupa citam i sam trazim odgovore na mnoga pitanja koja se postavljaju, a na koja nije tako lako pronaci pravi odgovor.

Ti posebno lijepo pises i zboris, a s ovom temom si potvrdila da mozes okupiti oko sebe ono najbolje sto vukovar, vukovarac i vukovarci mogu dati od sebe. I mnogi drugi su jako lijepo pisali o svim temama na ovim forumima, mada je bilo i onih koji su s podsmjehom na sve to gledali. Ali se vidi da je Vas tu vecina spremna pomoci gradu, onako zajednicki, kao nekad na ORA-ma. Najvise sam bio odusevljen mnogim konkretnim idejama vukovarskih djevojaka i mladica, a pogotovo o vijecanjima mladih, korzu, pasulju, smecu i povjetarcima. Medjutim, konacno je doslo vrijeme da se i ja ohrabrim pa cu eto i ja pokoje slovo napisati.

Ti sigurno znas da ovdje gdje ja zivim, a to je malo dalje od onoga sto ti mozes dokuciti .... jer gdje ja zivim - to bi se moglo reci da je "spansko selo" za mnoge od Vas ... bas tu, dakle gdje ja zivim, sav se narod svaki dan budi s idejom kako pomoci Pakistanu nakon ovog razornog potresa. Tako da sto se tice medjunarodne pomoci, vjeruj mi da ste Vi iz onih krajeva ipak na margini dogadjaja. Dokaz tome vise je i nekoliko slavonaca koji (p)lutaju svijetom i doprinose svojim likom i djelom da se na Vas tamo jos vise zaboravi.

Sto se mene tice, a iseljenistvo je i inace vec par puta prevareno, nemam kinte za uloziti u Vukovar, gdje jos cekam svesrdno da mi obnove srusenu kucu mojih roditelja u ratu. Pa ipak, gajim nadu da ce netko uspjeti pocistiti toliko smeca sto donesu vjetrovi u kuce razno raznih vukovarskih mes(e)tara, kao i onih dvadesetak kamiona smeca koje su isti ti Vukovarci nabacali na plac moje bivse kuce. Dakle, ako tamo ljudi ocekuju da odavde izvana mi donesemo novce - moglo bi to jos malo potrajati. Za racun toga preporucujem da se za svaki slucaj uhvatite lopate, u medjuvremenu. Ne bilo kasno!

I tako ... lijepo nam vrijeme prolazi, mi se druzimo sve u sesnaest, a ja opet mislim da li cu imati dovoljno hrabrosti za nastaviti s pisanjem ovog pisma ... a pogotovo da li cu uspjeti i nesto korisno napisati. Ustvari, najbolje se lijepo izrazavati i iznositi dobre namjere, premda je i put u pakao poplocen istim.

I poznati je onaj vic ... kad Mujo dodje iz Minkena, a Haso ga pita: Je li bolan Mujo, kako je tamo u Njemackoj? Ima li se para za zivjeti?
- Ma ima, kaze Mujo, novaca koliko hoces, a sto je visak baca se na ulicu. Tamo ti smetlari ne sluze da lisce i smece kupe, nego da novcanice sto preostanu na ulici da pokupe.
Odluci si tada Haso na vlak sjesti, zapali za Njemacku, stigne na Minkensku stanicu, sidje s vlaka .. kad pod nogama, tek sto je izasao iz vlaka, vidi novcanicu od 5 eura. Sutne je nogom i kaze - OD SUTRA POCINJEM RADITI.

Eto, dodjite i Vi vamo. Treba nam smetlara. I bas sad kad sam se ohrabrio i raspisao, eto mi teksta ponestaje. Ironije mi ne fali, ali ova je tema ozbiljna pa necemo se saliti. Zato je najbolje da mi i dalje lijepo pisemo. Pogotovo da se ne svadjamo i ne prepiremo ... i najbolje bi bilo kad bismo jos nesto i korisno uradili. Ja pogotovo imam zelje suradjivati s ostalim vukovarcima, ali samo da mene ne traze novaca, jer sam u velikom skripcu u zadnje vrijeme, a i puno prije toga. Ali sam tu svakako da pomognem, da se svi osjecamo bolje. I prebolimo dusevne boli, makar i bez 100.000 kuna.  Ja sam tu .. samo da se zna ... u dobru i zlu s Vama. Pa da znate da imate moju moralnu podrsku za sve sto napravite.

I tako ... teksta mi ne fali, ali prije nego nesto drugo napisem, ja bih se vratio da je meni drago sto smo ipak ovdje svi skupa i da mi se ova tema jako svidja. Mislim da si, draga Zhorzheta, s ovom temom, alkarski receno, pogodila u sridu (danas je vec  cetvrtak), jer sam siguran da ce se i drugi ohrabriti u pisanjima. Kad sam ja uspio se ohrabriti - ta kako nece i ostali!

Mene pogotovo zanima, da li ce se u slijedecoj godini ista popraviti na bolje u nasem rodnom gradu, jer to bi bilo najbolje za te ljude tamo. Sto ustvari grad i zasluzuje, svojom revolucionarnom prosloscu i sadasnjoscu. Ali najbolje bi bilo da radnici imaju gdje raditi i da nema puno guzve na ulicama sto se automobila tice. I jos kad bi se moglo ljeti na plazu otici, sve bi bilo za pet. Zato ja hocu dati svoj prilog, moralni jer materijalnog ne mogu, da se ljudi tamo trgnu i konacno nadju posao i budu sretni. I da sve bude lijepo - kao u slikovnicama.
Pogotovo oni koji su jos neozenjeni da se ozene. Da pronadju sigurnost u svom zivotu, jer tko ne moze samostalno zivjeti mora se zeniti. I kuhati pasulj.

Eto, bas kazem, vrijeme nam istjece, a ja bih toliko toga vrlo rado Vama napisao, jer ovo je samo prvi dio. Pa molim citatelje da mi se jave kako oni vide na ovo moje vidjenje i da li se slazu s njim. Jer jako mi je bitno da se svi lijepo slazemo i da nema nikakvih problema medju ljudima. Sto je osnova za suradnju i napredak svakog pojedinca i zajednice u cjelini.

Pa stoga mi je drago da ste mi dali malo prostora da i ja nesto napisem. Jako mi je drago sto sam bio tako hrabar. Pa cu sigurno i nastaviti s pisanjem na forumu. Ako bude od volje forumasima. :?:

[kiki]

Napokon jedna tema a da je ne okrenu u gadanje ko je kakav bio i na kojoj strani se borio.I ja sam nazalost vani daleko od grada koji volim ali dolazim ljeti i uzivam u nasem Vukovaru.Istina tesko je uloziti u VU jer i uz svu dobru volju i novac zakon je toliko zapetljan da izgubis volju dok izvijas sve sto treba a i kad izvijas a za to potrosis dva tri godisnja onda se nadu pametni koji kazu eno ga doso se ku jer zivi vani i ima para.Pa i mi vani radimo i stedim i trudimo se ali smo umorni jako od tih prica i podbadanja kako je nama lako a njima tesko.Neko je zagrizo i otiso van a neko je osto i za jedno i za drugo treba velika hrabrost i snaga snalazljivost i volja pa kad bi se udruzili svi zajedno mozda bi taj VU imao neke koristi od nas.Svaka pomoc je dobro dosla malo je veci problem transport jer kad letis kilaza je ogranicena a i sami znate koliko se nosi kad ides kuci.U svakom slucaju posto sam i ja prosvjetni radnik pokusac koliko mogu u djecijim skolam organizovati pomoc drug za druga u knjigama i jos nekim materijalima naravno sve je na engleskom ali klinci ionako uce engleski u skolama pa ce im dobro doci.Ja vas sad sve pozdravljam i cujeko se ponovo.

[juka]

Porte samo nastavi ovako .Jedva cekam drugi dio.Gdje crpis toliko nadahnuce evo neki su te cak i ozbiljno shvatili.Jednom recju(u stvari dvije)Bravo Majstore.Tekst dostojan jednog Ivancica pa i Dezulovica

[Maca]

Da, zaista je tesko biti cinican, stvarno je pravo nadahnuce ismejavati druge, a da ponekad oni ismejani to i ne shvate, to je stvarno pokazatelj visokog stupnja inteligencije. Zaista, BRAVO `PORTE`, shvatili smo da si nadprosecno dvosmislen, cinican, sarkastican, kako god zelis.... No hajde sad nam fino pokazi znas li jos nesto, pa da te jos vise hvalimo, a mozda nebi smeli previse jer moze ego da ti eksplodira od silne miline... :wink: !!

[M.B.]

A gdje vi tu vidite cinizam, dvosmislenost itd? Covjek je pisao iz srca...  :cry:

[M.B.]

I, zaboravih reci: bravo, Porte.

[juka]

M.B. tebi ocito nije poznat portov schmäh,ili tekst nisi pazljivo procitala.Vjerovatno vise brijes na patetiku nego na ono drugo(nedostaje mi rijec).Dovodis se u opasnost da se provalis sto bi rekli Sarajlije.

[M.B.]

Za razliku od tebe, ne poznajem Porta, ali vidim da je jedan od rijetko iskrenih ljudi i ovaj tekst koji je napisao to i potvrdjuje. Isto tako, izvini, ali ne poznajem niti jednog Sarajliju tako da ne znam sto znaci "provaliti se".

[Žoržeta]

Pokrenuh ovaj forum sa krajnje patriotskim namjerama, u stilu one poznate Kenedijeve rečenice: "Ne pitaj šta ova zemlja (u našem slučaju - grad) može učiniti za tebe, nego šta ti možeš učiniti za nju."
Mislila sam da će ovoga puta glavna "zvijezda" biti Vukovar.
Međutim, kao i mnogo puta do sada, ovo se pretvorilo u Portov forum!
O, da, ima opet u njegovim riječima mnogo ironije, sarkazma i cinizma, koji su neki pročitali, a neki ne - iako jednostavno bode oči.
No, kao što već ranije rekoh, riječi nisu kamen, pa da mogu da pogode.
Pomalo je i tužno vidjeti da osoba očito u životu nema drugih zanimacija i radosti, nego pokušava i u drugima uništiti bilo kakvu nadu.
Žao mi je, Porte, što je tvoja kuća postala javna deponija, ali i za to postoje relevantne institucije kojima se možeš obratiti, na žalost - ja ipak ne radim u slavnom "Komunalcu", te nisam u mogućnosti da ga i uklonim.
Osim toga, mi ovdje godinama živimo u takvom smeću (i fizičkom i emocionalnom, da ne bude zabune), pa nikoga drugog ne optužujemo za to. Neki od nas, kao što sam već rekla (i time ti dala još jednu izliku za ironisanje i pdsmjehivanje), trudimo se da uradimo nešto po tom pitanju, bar neki mali i skromni doprinos.
A, ako te to može posebno obradovati, čišćenje (tuđeg) smeća bila je ovdje dugo vremena "radna dužnost i obaveza" svih nas, koji smo imali tu sreću da se nađemo u Vukovaru odmah poslije rata, naročito nas "miješanaca", koji nismo imali drugog izbora, nego ostati ovdje.
Nešto poput "dobrovoljnih ORA", koje tako voliš spomenuti svakom mogućom prilikom.
I pored svih tih krasnih doživljaja i zabavnih situacija, o kojima ne želim ići u detalje, jer je to već mnogo puta ovdje prežvakano, ja sam odlučila da me nitko neće otjerati, da ću ostati.
Možda je to tvrdoglavost, možda potpuna ludost, ali ja sam još tu...
Što se ne bi moglo reći za tebe!
Možeš nas i dalje pokapati riječima, mi smo ovdje ionako već odavno pokopani i zaboravljeni. Neki malo veći igrači od tebe pokušavaju od ovoga grada napraviti jednu veliku zajedničku grobnicu, mauzolej, u koji povremeno mogu dolaziti da polože vijence, ili ga izvlačiti kao kec iz rukava, kada pokušavaju dokazati svoje domoljublje.
Ovo je trebao biti jedan malo veseliji forum, koji bi mogao da nam da bar malo nade da će u slijedećoj godini biti bolje. Nisam od nikoga tražila da isprazni džepove, nego samo ideje, za koje tvrdite da ih ja nemam.
OK, pa ako ih vi imate, kakve god bile - dajte ih na sunce!
Da parafraziram jednu rečenicu iz "Dvanaest stolica" Iljfa i Petrova: - "...benzin naš, ideje vaše..."
Dakle, hajde, pokušajte još jednom...

[Žoržeta]

Pokrenuh ovaj forum sa krajnje patriotskim namjerama, u stilu one poznate Kenedijeve rečenice: "Ne pitaj šta ova zemlja (u našem slučaju - grad) može učiniti za tebe, nego šta ti možeš učiniti za nju."
Mislila sam da će ovoga puta glavna "zvijezda" biti Vukovar.
Međutim, kao i mnogo puta do sada, ovo se pretvorilo u Portov forum!
O, da, ima opet u njegovim riječima mnogo ironije, sarkazma i cinizma, koji su neki pročitali, a neki ne - iako jednostavno bode oči.
No, kao što već ranije rekoh, riječi nisu kamen, pa da mogu da pogode.
Pomalo je i tužno vidjeti da osoba očito u životu nema drugih zanimacija i radosti, nego pokušava i u drugima uništiti bilo kakvu nadu.
Žao mi je, Porte, što je tvoja kuća postala javna deponija, ali i za to postoje relevantne institucije kojima se možeš obratiti, na žalost - ja ipak ne radim u slavnom "Komunalcu", te nisam u mogućnosti da ga i uklonim.
Osim toga, mi ovdje godinama živimo u takvom smeću (i fizičkom i emocionalnom, da ne bude zabune), pa nikoga drugog ne optužujemo za to. Neki od nas, kao što sam već rekla (i time ti dala još jednu izliku za ironisanje i pdsmjehivanje), trudimo se da uradimo nešto po tom pitanju, bar neki mali i skromni doprinos.
A, ako te to može posebno obradovati, čišćenje (tuđeg) smeća bila je ovdje dugo vremena "radna dužnost i obaveza" svih nas, koji smo imali tu sreću da se nađemo u Vukovaru odmah poslije rata, naročito nas "miješanaca", koji nismo imali drugog izbora, nego ostati ovdje.
Nešto poput "dobrovoljnih ORA", koje tako voliš spomenuti svakom mogućom prilikom.
I pored svih tih krasnih doživljaja i zabavnih situacija, o kojima ne želim ići u detalje, jer je to već mnogo puta ovdje prežvakano, ja sam odlučila da me nitko neće otjerati, da ću ostati.
Možda je to tvrdoglavost, možda potpuna ludost, ali ja sam još tu...
Što se ne bi moglo reći za tebe!
Možeš nas i dalje pokapati riječima, mi smo ovdje ionako već odavno pokopani i zaboravljeni. Neki malo veći igrači od tebe pokušavaju od ovoga grada napraviti jednu veliku zajedničku grobnicu, mauzolej, u koji povremeno mogu dolaziti da polože vijence, ili ga izvlačiti kao kec iz rukava, kada pokušavaju dokazati svoje domoljublje.
Ovo je trebao biti jedan malo veseliji forum, koji bi mogao da nam da bar malo nade da će u slijedećoj godini biti bolje. Nisam od nikoga tražila da isprazni džepove, nego samo ideje, za koje tvrdite da ih ja nemam.
OK, pa ako ih vi imate, kakve god bile - dajte ih na sunce!
Da parafraziram jednu rečenicu iz "Dvanaest stolica" Iljfa i Petrova: - "...benzin naš, ideje vaše..."
Dakle, hajde, pokušajte još jednom...

[Žoržeta]

Ups, kliknuh dva puta, valjda sam se ovaj put stvarno iznervirala, sorry :wink:

[kurbla]

Pakosni osvrt jednog tzv. forumaša na temu, a koji je ovaj put umotan u smrdljivi celofan zadnje kvalitete, uspio je zavarati samo one zanesenjake koji bi rado da vide kvalitativnu promjenu posrnule osobe koja bi sama to doživjela kao izdajnički korak unazad. Ovako, dokazano je pravilo kako "starog majmuna ne možeš naučiti novim trikovima", a kvantiteta se počinje prihvaćati kao kvaliteta...proporcionalno. I tako, dogodio se pokušaj otimanja teme i pretvaranje Vukovara u "špansko selo", a oko čega se ipak uspije možda okupiti ono najbolje što Vukovaru ne treba. Sretno u tom nastojanju i krenite sa svojom temom npr. duhovne obnove pa nek se javlja tko želi.
p.s. svatko je dobio "deponiju" koju zaslužuje, a kome to smeta, neka zasuče rukave i sam odlopata ono što očekuje da mu netko drugi obavi. Zato se i trebamo javiti sa prijedlozima kako bi "našu, vukovarsku deponiju" očistili i bacili ju na Petrovačku dolu ili na nečiji plac, po mogućnosti, pa da priča ima sretni završetak.

[M.B.]

Steta je sto ljudi cesto od forme ne vide sustinu... ili je ne zele vidjeti.
I dalje sam, izgleda, jedina koja je shvatila sto je Port rekao ili htio reci.