zoom_1
Novi član

Postova: 507
|
 |
« Odgovor #16 : 18 Oľujak, 2008, 06:45:45 » |
|
PONOS I OHOLOST
»Ponos je samopoštivanje i samosvojnost radi stvarnih i pravih odlika; oholost radi praznih, fiktivnih, umišljenih. Ponos je gordost u afirmaciji i obrani svetinja i prava: bilo osobe, bilo slobode, bilo naroda; oholost gordost u afirmaciji i obrani vanjskih, položajnih, imućstvenih, slučajnih prednosti, distinkcija i povlastica.«
»Ponos je, kad majka uživa u svojoj djeci, zdravoj, lijepoj, dobro odgojenoj, oholost je, kad žena prči usne i odvraća oči od ljudi, poštenijih i boljih od sebe, samo jer ima auto, svilenu haljinu, luksuzan stan i puno novaca. Ponos je, kad se jedan čovjek, zdrava suda, čiste savjesti i poštena života ne klanja sluganski svakom slučajnom mogućniku, da robski klima i na ono, što mu se ne čini dobio, da se ponizuje, dodvoruje, moljaka za položaje i časti, da se od straha, protiv svog uvjerenja, prilagodjuje svakoj situaciji, da se, za volju materijalnim prednostima, odrekne svojih prava, svojih ideja, svoga naroda; oholost je, kad se sam hvali, kad se izdiže nad druge, kad se nameće, kad ne da sebi ni od koga i ni u čemu protusloviti, kad se lako vrijedja, kad ne će da popusti ni da se ponizi, ni gdje je očito kriv ili gdje to od njega traže viši zakoni i viši obziri, kad upada u prkos, kad ne će da zaboravi uvrede, da oprosti, da se pomiri.«
»Katolički tjednik« br. 34. 24. kolovoza 1941.
|