Prosvjedno pismo zbog obnove četničkog spomenika u Srbu.

[zoom_1]

Prosvjedno pismo zbog protucivilizacijskog čina Vlade Republike Hrvatske počinjenog odobrenjem obnove spomenika četničkom fašističkom zločinu genocidnih razmjera započetom od četničke rulje u Srbu 27. srpnja 1941., i nezakonitosti Rješenja Vlade Republike Hrvatske o izdvajanju novčanih sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. u svrhu financiranja obnove spomenika u Srbu.


Obrazloženje


Potaknut vijestima koje se šire u hrvatskoj i inozemnoj javnosti o obnovi i državnom financiranju obnove spomenika u Srbu, na koju obnovu i financiranje da je Vlada Republike Hrvatske pristala na ultimativni zahtjev potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca koji da je time uvjetovao ostanak stranke SSDS u vladajućoj koaliciji, a pozivom na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, Vladi Republike Hrvatske sam 04. studenog 2009. postavio sljedeći upit:

1. Na kojoj je sjednici Vlade Republike Hrvatske od strane potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Slobodana Uzelca odnosno SSDS-a podnijet (po našem mišljenju kažnjivi i za svaku javnu moralnu osudu) prijedlog odnosno zahtjev za donošenjem Odluke o obnovi i financiranjem obnove spomenika tobožnjem "antifašističkom ustanku naroda Like" u Srbu 27. srpnja 1941. godine?;

2. Na kojoj Sjednici je Vlada Republike Hrvatske usvojila prijedlog i donijela Odluku o obnovi i financiranju spomenika tom tobožnjem "antifašističkom ustanku" u Srbu?

3. Kolika su financijska sredstva u ukupnom iznosu i po stavkama odobrena u svrhu obnove i ponovnog otkrivanja spomenika „ustanku“ u Srbu i sa koje stavke Državnog proračuna za 2009. ili 2010. godinu?;

Umjesto konkretnog odgovora Vlade RH o svom aktu kojim je odlučila obnoviti i financirati obnovu spomenika, Vlada Republike Hrvatske svojim me dopisom KLASA:008-02/09-01/387, URBROJ:50402-01-09-02 od 11. studenog 2009. obavijestila, da je zahtjev proslijedila Ministarstvu kulture uz sljedeći tekst:

Poštovani gospodine Biškupić, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 172/2003), članak 13., stavak 1., u privitku dopisa ustupamo Vam na mjerodavno postupanje zahtjev g. Željka Tomaševića radi ostvarivanja prava na pristup informacijama. S poštovanjem, Zamjenica predstojnika ureda za odnose s javnošću i službenik za informiranje Vlade RH Martina Banić“. (Dopis Vlade RH dostavlja se i u privitku ovog Prosvjednog pisma).

Dopisom Ministarstva kulture Republike Hrvatske Klasa: 008-01/09-01/0014, Urbroj: 532-02-01/1-09-02 od 17. studenog 2009, a zaprimljenim 25. studenog 2009., obaviješten sam sljedeće:

Poštovani, temeljem Vašeg zahtjeva za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, i postavljenih pitanja dajemo sljedeći odgovor: Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 19. prosinca 2008. godine donijela rješenje o odobrenju sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu. Na teret posebnog dijela Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu (Narodne novine, broj 28/2008 i 82/2008), Razdjela 025 – Ministarstvo financija, Glave 02506 Ministarstvo financija – ostali izdaci države, Aktivnosti 539019 – Proračunska zaliha, računa 3851 – Nepredviđeni rashodi do visine proračunske pričuve, odobrava se Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, iznos od 1.000.000,oo kuna, za obnovu spomenika u Srbu. S poštovanjem, DRŽAVNI TAJNIK Zoran Šikić. (preslik u privitku).

Iz postupanja Vlade Republike Hrvatske koja je kao prvonadležna o svom aktu izbjegla izravno dati točan odgovor u zakonskom roku od 15 dana (Zakon o pravu na pristup informacijama) te citiranog odgovora Ministarstva kulture RH, očevidno je da je Vlada Republike Hrvatske pri donošenju akta o pristanku na obnovu i financiranju iz Državnog proračuna postupala nezakonito, slijedom čega se u njezinom postupanju ostvaruju sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela, zbog čega se ovaj dopis dostavlja na nadležno razmatranje i postupanje i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Državnom uredu za reviziju te Pučkom pravobranitelju Republike Hrvatske, budući se ovdje raspolaže sredstvima poreznih obveznika.

Članak 30. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (N.N. broj 101/98, 15/00, 117/01, 199/03, 30/04), određuje da:

„Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama.

Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis.

Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju zadaće tijelima državne uprave.

Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade.“

Dakle, Vlada Republike Hrvatske ovim Zakonom nije ovlaštena rješenjem odlučiti o uređenju pojedinog pitanja, kao što je u ovom slučaju bilo uređenje pitanja obnove i financiranja obnove spomenika u Srbu s iznosom od 1.000.000,00 kuna na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna RH.

Rješenje je akt niže pravne snage čak i od zaključaka kojim se samo utvrđuju stajališta Vlade, a ne rješavaju pitanja iz nadležnosti Vlade, niti određuju mjere.

Rješenjem je zakonito odlučiti jedino o imenovanjima i razrješenjima odnosno o drugim pojedinačnim pitanjima, dakle pitanjima koja se tiču statusa pojedinca/aca, a takva rješenja imaju pravnu narav upravnog akta protiv kojih je između ostalog dopuštena žalba, a nikako riješiti o raspolaganju sredstvima Državnog proračuna, i to još sa Zakonom namjenski određene osnove Proračunske zalihe. Svaki korisnik Državnog proračuna dobro zna, da mu Vlada RH može odobriti, bilo posebno jednogodišnje, bilo višegodišnje financiranje određenog projekta, jedino posebnom Odlukom Vlade RH!

Nadalje, i odredbom članka 4. Poslovnika Vlade Republike Hrvatske kao provedbenog akta niže pravne snage (N.N. broj 138/99, 16/00, 36/00, 105/00, 107/00-pročišćeni tekst, 24/01, 22/05, 68/07, 10/08), određeno je u kojim je jedino slučajevima Vlada ovlaštena odlučivati rješenjem:

Članak 4.

Vlada, kad je ovlaštena i u granicama svojih ovlasti:

1. donosi uredbe i druge propise;

2. donosi upravne akte;

3. donosi akte u vršenju vlasničkih ovlasti koje ima Republika Hrvatska;

4. donosi akte poslovanja;

5. donosi rješenja o imenovanju i razrješenju dužnosnika i državnih službenika, te članova drugih tijela koje imenuje i razrješava Vlada; …

 

Prema citiranom odgovoru Ministarstva kulture Republike Hrvatske, očevidno je i da je Vlada nezakonito odobrila novčana sredstva za obnovu spomenika u Srbu na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2008, budući je odredbama Zakona o proračunu (N.N. broj 96/03, 87/08) jasno određeno za što se isključivo smiju koristiti sredstva Proračunske zalihe. Odredbe članaka 45. do 48. ovog Zakona tako određuju:

PRORAČUNSKA ZALIHA

Članak 45.

(1) U proračunu se utvrđuju sredstva za proračunsku zalihu.

(2) Sredstva proračunske zalihe koriste se za nepredviđene namjene, za koje u proračunu nisu osigurana sredstva, ili za namjene za koje se tijekom godine pokaže da za njih nisu utvrđena dostatna sredstva jer ih pri planiranju proračuna nije bilo moguće predvidjeti.

(3) Sredstva proračunske zalihe koriste se za financiranje rashoda nastalih pri otklanjanju posljedica elementarnih nepogoda, epidemija, ekoloških nesreća ili izvanrednih događaja koji mogu ugroziti okoliš i ostalih nepredvidivih nesreća, za izvršavanje sudskih odluka i nagodbi za isplatu naknade i rente te za druge nepredviđene rashode u tijeku godine.

(4) Sredstva proračunske zalihe iz stavka 2. i 3. ovoga članka mogu iznositi najviše 0,50 posto proračunskih prihoda bez primitka.

(5) Visina sredstava proračunske zalihe iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje se zakonom, odnosno odlukom o izvršavanju proračuna.

(6) Sredstva proračunske zalihe ne mogu se koristiti za kreditiranje.

Članak 46.

(1) O korištenju sredstava proračunske zalihe iz članka 45. ovoga Zakona odlučuje Vlada, odnosno poglavarstvo do određenog iznosa, predsjednik Vlade, odnosno predsjednik poglavarstva i ministar financija.

(2) Visina korištenja sredstava iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se zakonom, odnosno odlukom o izvršavanju proračuna.

(3) Ministar financija obvezan je svaki mjesec izvijestiti Vladu, a predsjednik poglavarstva poglavarstvo o korištenju proračunske zalihe iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 47.

Vlada, odnosno poglavarstvo obvezno je polugodišnje izvijestiti Sabor, odnosno predstavničko tijelo o korištenju proračunske zalihe iz članka 46. ovoga Zakona.

Članak 48.

Ako se tijekom godine, na temelju propisa, smanji djelokrug ili nadležnost proračunskog korisnika, zbog čega se smanjuju sredstva, ili ako se ukine proračunski korisnik, neutrošena sredstva za njegove rashode i izdatke prenose se u zalihu proračuna ili na proračunskog korisnika koji preuzme njegove poslove.

Nadalje, Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2008. godinu (N.N. broj 28/08, 82/08), odredbom članka 8., određen je iznos planiranih sredstava i iznos dopustivog raspolaganja proračunskom zalihom:

1. U proračunu su planirana sredstava proračunske zalihe u svoti od 467.683.00 kuna.

2. korištenju sredstava proračunske zalihe odlučuje Vlada.

3. Predsjednik Vlade može raspolagati sredstvima proračunske zalihe do pojedinačne svote od 500.000,00 kuna.

4. Ministar financija može raspolagati sredstvima proračunske zalihe do pojedinačne svote od 100.000,00 kuna.

5. Neutrošena sredstva iz ovog članka korisnik je dužan vratiti u proračunsku zalihu.

Iz citiranih odredbi Zakona o proračunu i Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2008. godinu, očevidno je da je Vlada RH, sredstva Proračunske zalihe nezakonito prenamijenila za svrhu potpuno drugačiju od Zakonom striktno određene, i još k tome u iznosu koji znatno nadilazi Zakonom dopušteni iznos raspolaganja (Predsjednik Vlade do 500.000,00 kuna, ministar financija do 100.000,00 kuna!).

Međutim, ovim se prosvjednim pismom nadležnim tijelima Republike Hrvatske i drugim primateljima pisma ne ukazuje samo na navedeno nezakonito, proizvoljno te stoga nesporno kažnjivo odlučivanje Vlade Republike Hrvatske, očevidno usmjereno u cilju javnog zatajenja odluke o odobrenju obnove i uvjetima i načinu financiranja obnove spomenika u Srbu, a koje zatajenje ne bi u tolikom stupnju moglo biti moguće, u slučaju zakonitog odlučivanja Odlukom Vlade RH koja podliježe javnoj objavi te tako postaje dostupna javnosti. Ova je istinita činjenica na žalost potvrđena i postupanjem Vlade RH povodom postavljenih upita o obnovi spomenika u Srbu o kojima Vlada RH svojim dopisom od 11. studenog 2009., nije željela izravno odgovoriti?!

[zoom_1]

Ovim se prosvjednim pismom prije svega ukazuje, kako tijelima Republike Hrvatske tako i međunarodnoj zajednici čijim će nadležnim tijelima biti dostavljeno (UN, EU), da je Vlada Republike Hrvatske pristankom na obnovu spomenika ustanku u Srbu 27. srpnja 1941. i dodjeljivanjem novčanih sredstava iz Državnog proračuna u tu namjenu, počinila nedopustivi te od hrvatskog društva i svjetske zajednice civiliziranih naroda neprihvatljiv protucivilizacijskog čin obnove spomenika genocidnom četničkom zločinu započetom u Srbu 27. srpnja 1941. i okončanom potpunim istrebljenjem, potpunim „etničkim čišćenjem“ svega nepravoslavnog puka istočne Like i jugozapadne Bosne i zatiranjem zemljišnih međa i knjiga njihove privatne imovine!

Budući Vladi RH takva genocidna narav „ustanka“ u Srbu nije i ne smije biti nepoznata, ovakav civilizacijski sramotan i nedopustiv, kažnjiv čin Vlade RH, razlog je i „tajnovitosti“ postupanja Vlade RH.

Nadnevka 27. srpnja 1941. u mjestu Srb u Lici nije došlo do bilo kakvog antifašističkog ustanka ugroženog srpskog (pravoslavnog) puka protiv bilo kojih naoružanih vojnih ili redarstvenih postrojbi Nezavisne Države Hrvatske, niti protiv okupatorskih talijanskih vojnih postrojbi, niti protiv oružanih postrojbi bilo koje druge države članice tzv. „Sila osovine“. Tog je zlosretnog 27. srpnja 1941., započeo pokolj svega nepravoslavnog (nesrpskog) puka istočne Like i jugozapadne Bosne (katolika i muslimana), organiziran od pripadnika četničkog pokreta Draže Mihailovića, a u čijim su redovima u to vrijeme uistinu bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Citat jednog od sudionika i organizatora pobune Gojka Polovine (Svedočenje, Prva godina ustanka u Lici, Beograd, 1988, str. 340. I 342.): „Za nepun sat Boričevac je bio u plamenu...ostaje činjenica da je u masi neboraca tog momenta u pljački i paljenju učestvovao i znatan broj boraca, od kojih su neki poslije toga bili sjajni ne samo partizanski borci nego politički i vojni rukovodioci, komandiri, komandanti. Nikad nisam niti hoću javno pomenuti njihova imena“.

Tog zlosretnog 27. srpnja 1941., nisu „ustali“ narodi Like, Hrvati, Srbi i drugi narodi Like, gospodo iz Vlade RH, kako se to zločinački podlo pokušava iskazati nazivom spomenika „spomenik ustanku naroda Like“!, već su tog dana, uistinu sotonskom mržnjom prema hrvatskom narodu i svakoj hrvatskoj državi ispunjeni, monstruoznim zločinom „ustali“ jedino srpski četnici, a protiv svekolikog hrvatskog civilnog puka toga kraja, smjerajući istrebljenje hrvatskog naroda u cjelini te protiv postojanja i obstanka bilo kakve hrvatske države!

Pokolj koji se nakon jugosrbske hegemonističke povijesne torture od 1945. do 1995., njoj unatoč i danas ponovno pokušava podvesti pod „antifašistički ustanak“, započeo je gospodo iz Vlade RH, postavljanjem balvana na prugu (jednako dakle kao i 1990.!) i zaustavljanjem vlaka s civilima hodočasnicima muževima, ženama, djecom, starcima, svećenikom, te oružanim napadom na te nenaoružane hodočasnike koji su od svega „oružja“ imali samo krunice i molitvenike, a zajedno su sa svojim župnikom Waldemarom Maximilianom Nestorom, svi pobijeni i bačeni u jamu Golubinjaču i tako postali prve žrtve tog četničkog „antifašističkog“ pokolja (tako svjedoči partizan Stevo Babić u knjizi „Drvar 1941-1945 – Sjećanje učesnika“, Drvar 1972, II svez., str. 207-208: „...grupa Damjana Zeljkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubinjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja, postrijeljala.“).

A primjerice tamošnjeg katoličkog župnika Gospodnetića rodom s Brača, „uhitili su 27. srpnja 1941. u 10 sati, sazvali zbor Srba ispred katoličke Crkve Sv. Ilije. Nabili mu na leđa magareći samar i jašili ga i to ispred njegove majke. Naložili su veliku vatru. Nabili ga na ražanj i pekli, te između ostaloga uz silnu kriku i viku pjevali...“ (Ante Mile Krvavica, „Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu...“ Nedjeljna Dalmacija, 10.08. 1995. Str. 15).

Ovim prosvjednim pismom nije moguće, ali ni potrebno bilo kome navoditi sve činjenično utvrđene zločine i potvrđene organizatore i sudionike tog četničkog fašističkog, a ne antifašističkog ustanka u Srbu 27. srpnja 1991., budući za to postoji dovoljno dostupnih povijesnih izvora, a da se ne prigovori bilo čijoj pristranosti, i svjedočenja Titovih generala i „narodnih heroja“ o toj srpskoj pobuni.

Svakako nije samo za napomenuti, već uistinu za iz svega glasa vrisnuti, da jama Golubinjača, pa jama u Dabinu vrhu kod Brotnja kod koje je poklan i u jamu bačen cijeli rod Ivezića (do tada je u tom selu živjelo je oko 70 obitelji Ivezića!), kao niti druge brojne kraške jame tog i drugih područja (do sada je popisano oko 1300 jama i masovnih grobišta!), jame pune nevinih civila mučenika, te duboke jame-grobnice djece, žena, mladića, očeva i staraca, žrtava mučkog četničkog pokolja ili „antifašističkog ustanka“, koji bi se po stranci SDSS, ali na žalost i po sramotnoj, nezakonitoj i kao takvoj, kažnjivoj rješidbi Vlade RH, nečuveno trebao slaviti i častiti monumentalnim spomenikom, još do danas nisu naravno istražene, jer ove su žrtve trenutnim političkim strukturama očevidno nedostojne spomena, a kamoli novčanih sredstava iz Državnog proračuna!. Ne samo da dostojanstvom svakog civiliziranog naroda i čovjeka, Vlada RH ne istražuju takva masovna grobišta te dostojanstveno pokapa posmrtne ostatke žrtava i žrtvama podiže dostojanstvene spomenike, nego kako vidimo, Vlada RH nečuveno, za civiliziran i demokratski svijet sablažnjivo, odlučuje i financira podizanje spomenika njihovim zločincima!

Ukazujući i uvažavajući nesporne povijesne činjenice potvrđene vjerodostojnim pisanim dokumentima, da je samo s područja istočne Like južno od Udbine, u potpunosti istrijebljeno oko 21. 000 tisuća Hrvata katolika, da su njihova sela i Crkve gotovo do temelja uništeni, zemljišne međe preorane, a zemljišne knjige uništene (spaljene) u cilju zatiranja svakog traga njihova življenja na tom prostoru i njihova mogućeg kasnijeg povratka, što sve rezultira ne vraćanjem im njihove imovine do današnjeg dana i nemogućnošću povratka potomaka tih sasvim nevinih i izbjeglištvom srećom spašenih žrtava na svoja ognjišta, četnički ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. uistinu je zločin genocidnih razmjera, čina i naravi.

Stoga najsnažnije iz dubine duše prosvjedujem, držeći da je s gledišta očuvanja i promicanja sveopće prihvaćenih civilizacijskih vrijednosti koje živi i želi živjeti i promicati današnja svjetska zajednica naroda, a koje nadam se i želim u to vjerovati, jednako tako žele promicati i hrvatske državne strukture u Europskoj zajednici naroda, vrijednosti utemeljenih na jasno usvojenim i snažno čuvanim prirodnim ljudskim pravima poput prava na sam život, slobodu i privatnu imovinu, kao i jasnu zabranu i osudu svakog nedemokratskog sustava ili snaga i veličanja bilo kojeg mirnodopskog ili ratnog zločina protiv čovječnosti, podizanje spomenika tobožnjem "antifašističkom“ ustanku, a uistinu četničkoj agresiji koju su 27. 07. 1941. započele četničke barbarske horde (uz neskrivene prema hrvatskom narodu teritorijalno jasne simpatije i oružničku potporu talijanskih fašista) zvjerskim pokoljem vjernika hodočasnika i njihovih svećenika, a okončale mučkim istrebljenjem svekolikog do tada živućeg nesprskog puka na tom području te pljačkom i otimanjem im njihove imovine do današnjeg dana, duboko anticivilizacijski čin Vlade Republike Hrvatske, čin za svaku domaću i inozemnu osudu!

Hrvatsko društvo kao nesporno drevni baštinik najviših europskih i svjetskih uljudbenih vrijednosti i dosega, a posebno i kao skori dionik i baštinik takvih najviših društvenih vrijednosti Europske zajednice naroda, ne može i ne smije biti talac obstanka na vlasti bilo koje političke stranke ili vladajuće koalicije u Republici Hrvatskoj, ako joj se takav obstanak uvjetuje nedopustivim protučovječnim, protucivilizacijskim, kako domaćim tako i međunarodnim pravom kažnjivim, ultimativnim uvjetom bilo kojeg koalicijskog partnera, a u ovom slučaju stranke SDSS.

Stoga se ovo prosvjedno pismo dostavlja i nadležnim tijelima EU i UN-a, a od Vlade Republike Hrvatske se traži, da žurno razmotri povijesne činjenice glede četničke agresije u Srbu 27. srpnja 1941. (osnivanjem nepristranog Povjerenstva povjesničara) te donese Odluku o povlačenju odobrenih novčanih sredstava odobrenih iz Državnog proračuna i zabrani obnovu spomenika u Srbu, kako nakon Republike Srbije i Republika Hrvatska ne bi obnovom ovog spomenika službeno rehabilitirala četništvo i četnički pokret Draže Mihailovića kao antifašistički pokret, a sav svoj prestrašno mučenički pobijen nevini civilni puk istočne Like i jugozapadne Bosne proglasila fašistima.

Obnovom spomenika u Srbu toliki bi mučenički pobijeni, nevini i nenaoružani pravednici iz ljeta 1941. bili oglašeni fašistima, a njihovi ubojice, mrzitelji sotonskih čudi, nagona i nedjela antifašistima, a hrvatskom bi se narodu i svakoj hrvatskoj državi, slikovito rečeno zabio ne „nož u leđa“ nego „nož u srce“, jer ako se dopusti da hrvatski civil, nenaoružan seljak, žena, dijete, starac, suprug ili mladić iz 1941. postane fašist, onda je svaka dosadašnja ali i buduća agresija na hrvatski narod i hrvatsku državu ili sam spomen njezina postojanja dopuštena. Upravo tako su se takvi „srbski antifašisti“ i ponijeli i odnosili prema samom spomenu i postojanju slobodne hrvatske države sve do 1995. godine! Jednako kao i oni „antifašisti“ iz odreda „Dušan Silni“, koji su u zapadnoslavonskom selu Donji Mosti započeli prve pokolje hrvatskih civila već 08. travnja 1941, dakle i prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske koja im je uvijek služila kao „alibi“ za četničke pokolje, istrijebljene i protjerivanje hrvatskog naroda, dok je istinski razlog njihovih pokolja bila upravo sotonska, iracionalna mržnja prema hrvatskom narodu i uspostavi hrvatske države.

Razmatrajući i podsjećajući sve i na zlokobni upit SDSS-ovog zastupnika Milorada Pupovca: „A što vi to danas slavite?“, koji upit imenovani svake godine upućuje hrvatskoj javnosti povodom obilježavanja Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti 05. kolovoza, hrvatski bi narod mogao očekivati, da bi sljedeći čin Vlade Republike Hrvatske u cilju održanja koalicijske Vlade na vlasti pod bilo koju cijenu, mogao biti podizanje spomenika „antifašističkim ustanicima balvan revolucije“ iz kolovoza 1990, odnosno 1991. godine. Koalicijski partner bi ih u takvu nužnost mogao s lakoćom uvjeriti, jer ako im kao antifašizam bude priznata četnička fašistička agresija započeta u Srbu 27. srpnja 1941. kada bili „prisiljeni ustati“ nožem, puškom, ražnjem i ostalim oruđem i alatom protiv svojih nesrpskih susjeda, nenaoružanih seljaka i svećenstva, ali naravno fašista, kako im onda „ustanak“ 1990/91. ne bi mogao priznat i slavljen i čašćen kao antifašistički ustanak, a u tom su „ustanku“ od 1990/91. do 1995. primjerice na Plitvicama i u Borovu Selu, bili „prisiljeni ustati“ snajperima i noževima protiv tijela, grla i očiju nesporno naoružanih redarstvenika, a ne više civila kao 1941. godine.

Potkrijepi takvog zahtjeva, očekivano će svesrdno doprinijeti i zastupnica Vesna Pusić, koja je također nazočila ovogodišnjem obskurnom okupljanju u Srbu, svojom ničim i nikad kažnjenom izjavom „da je Republika Hrvatska nastala na zločinu“. Ako je Republika Hrvatska nastala na zločinu, civilizirano je i obvezujuće žrtvama podići dostojni spomenik!

Tako ćemo po Miloradu Pupovcu, Slobodanu Uzelcu, Vesni Pusić i Vladi RH, poučeni o pravim, a ne pogrešnim nadnevcima narodnog i državnog slavlja, moguće uskoro ponovo slaviti 27. srpnja, i novo 17. kolovoza kao dane „antifašističke borbe“, a spomenike umjesto žrtvama, podizati četničkim „antifašističkim“ zločincima u slavnome Zrinu, Gvozdanskom, Španovici i drugim mjestima iz kojih je živući puk pobijen, ili prognan ako je uspio preživjeti pokolj, a mjesta razorena do temelja te naseljena Srbima!

Podsjećajući i na riječi zastupnika koalicijske stranke SDSS Milorada Pupovca izgovorene upravo na tom obskurnom i nekažnjenom okupljanju u Srbu 27. srpnja 2009. „da se krik naroda s ovog mjesta mora čuti“, poručujem Vladi RH i drugim primateljima ovog prosvjednog pisma, da se krik pobijenog mučeničkog naroda-pravednika toga kraja, vapijuće čuje i stalno sluša savješću svega čestita svijeta, a doprijet će i do savjesti „gluhih“, doprijet će i do Vaših ušiju, gospodo iz Vlade RH! „Jer kamen će progovoriti ako čovjek ne će! (Sveto Pismo)“

U tom pouzdanju želim vjerovati da Vlada Republike Hrvatske, poštujući zadane i obvezujuće vrijednosti današnjeg civiliziranog svijeta, svoje domaće i međunarodne obveze, ne će dopustiti obnovu i ponovno otkrivanje spomenika četništvu u Srbu pa gradeći time hrvatsko društvo na povijesnoj laži, a ne na povijesnoj istini, i ohrabrujući time očevidno nikad savješću ne pročišćena i ne okajana srca jednog dijela hrvatskih državljana i pothranjujući im nadu u prvoprigodni novi zločin, ponovo posijati i obilato nahraniti sjeme razdora i budućih sukoba, kako među državljanima unutar Republike Hrvatske tako i među državljanima šireg prostora!

Uvažavajući navedene tvrdnje, zahtijevam žuran i pravičan odgovor Vlade Republike Hrvatske, kako na dio neodgovorenih upita od 04. studenog 2009., tako i o ukupnoj osnovanosti i zakonitosti odlučivanja Vlade RH o pitanju obnove i prenamjene sredstava Državnog proračuna za 2008. u svrhu obnove spomenika zločinu u Srbu.

Privitak: 1. Dopis Vlade RH od 11.11.2009.

2. Dopis Ministarstva kulture RH od 17.11.2009.

U Zagrebu, 26. studenog 2009.

 

Željko Tomašević, dipl.iur.

 

 
 

[laki]

Upoznao sam čovjeka rodom iz Borićevca od kojeg nije ostao kamen na kamenu. U vrijeme zločina je imao možda 10 godina i nije se imao gdje vratiti. Hvala g.Tomaševiću na upornosti.

[Milan80]

Prosvjedno pismo zbog protucivilizacijskog čina Vlade Republike Hrvatske počinjenog odobrenjem obnove spomenika četničkom fašističkom zločinu genocidnih razmjera započetom od četničke rulje u Srbu 27. srpnja 1941., i nezakonitosti Rješenja Vlade Republike Hrvatske o izdvajanju novčanih sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. u svrhu financiranja obnove spomenika u Srbu.

Danasnja Hrvatska je upravo zbog tog 27. jula 1941. i Srba, svrstana u red pobednica II sv. rata!?!
Sto celom slucaju namece apsurd! Iz prostog razloga sto nazivaju ustanike u Srbu 1941. "cetnickom ruljom", iako tu niko nije imao kokardu.. vec petokraku. Naziv "cetnici" stoji zbog nacionalne pripadnosti ustanika Srba.

Da je srece, pa da ovo ceo svet gleda na vestima cime se vi ponosite...

[macak]

veslali su kokardaši po srbiji engleze cjeli rat , a onda pred kraj samo nabacili petokrake ..........

[Milan80]

veslali su kokardaši po srbiji engleze cjeli rat , a onda pred kraj samo nabacili petokrake ..........

Gresis macak, i to silno..

cetnicka vojska je bila priznata od strane engleza jos u XIX stolecu.. a hrvatska vojska tek 1992. godine.. tako da to nije i ne moze biti isto. Ustase su 1941. bile protiv istih tih engleza.
Dok recimo majori britanske armije koji su 1943. dosli na Balkan su videli i snimili postojece stanje, da bi po povratku u London iste godine bili u pritvoru mesec dana, dok se nije utvrdilo kako i sta se desava.. a njima je bilo zabranjeno sve do kraja rata da daju izjave, koje su proglasene vojnom tajnom!?
Kralj Petar II Karadjordjevic je morao, shvati morao, da kaze i preporuci cetnicima 1944. da predju kod partizana.. jedan veci deo to nije napravio, nego je ostao uz Drazu Mihailovica. Posle su se povukli ka Italiji i Austriji.

Ante Pavelic nikada nije svojim domobranima savetovao prelazak u partizane.. nikada!
Sta vise ustase su svoj posao do zadnjega dana rata.. maja 1945. ubijale Srbe, komuniste, i partizane.. do zadnjeg dana!
U svemu tome.. imas i domobrana, i ustasa, koji su se polako od jeseni 1944. pa posle masovno proleca 1945. predavali partizanima.. tipa, cela domobranska jednica, dobro naoruzana, se preda jednom partizanu koji ima samo pistolj?!!?!? I svi preko noci postase "cisti, i posteni ljudi koji su nas oslobodili"!?!?!?

Daj macak.. smanji dozivljaj!

[Ribic]

1. Četnici su počinili genocid u Drugom Svjetskom ratu.

2. Četnici su počinili genocid u Domovinskom ratu.

3. Kako su Britanci priznali Četnike u Drugom Svjetskom ratu kao legalnu vojsku moralno nose dio krivnje zbog toga što su ti isti, priznati, počinili genocid.

4.TOČNO JE DA PAVELIĆ NIJE NUDIO POMOĆ PARTIZANIMA, ALI JE ZATO NUDIO 200 000 VOJNIKA SAVEZNICIMA.

5. Mnogi strani povjesničari napisali su knjige na temelju dokumenata o tome kako su i u kojoj mjeri Četnici provodili genocid nad nesrbima.

6. Poslije rata Četnici su dobar dio dokumentacije spalili s namjerom da umanje zločin.

7. SJETIMO SE DA JE NJEMAČI POVJESNIČAR, INAČE ŽIDOV, U TITOVOJ JUGOSLAVIJI U SVOJOJ KNJIZI PRIKAZAO DOKUMENT KOJI POVRĐUJE JE JE BEOGRAD PRVI GRAD U EUROPI OČIŠĆEN OD ŽIDOVA.

8. Pobroji Četničke logore.

[Neman]

Spomenik u Srbu nije četnički spomenik.

[tvukoja_zg]

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/33272-kakvoj-zemlji-ivimo.html

[Neman]

http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/zasto-nam-je-srb-vazan

[Neman]

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=16&status=jedna&datum=2010-01-07&feljton=7511&title_add=STRADANJA%20SRPSKIH%20JEVREJA

[assault]

Danasnja Hrvatska je upravo zbog tog 27. jula 1941. i Srba, svrstana u red pobednica II sv. rata!?!

Na dan kada je Hitlerova Njemačka napala Staljinov Sovjetski Savez, 22. lipnja 1941. godine, je KPJ donijela proglas kojim su komunisti i simpatizeri komunističke partije pozvani da osude njemački napad na SSSR i da oružanim ustankom napadnu njemačke snage na tlu bivše Kraljevine Jugoslavije, tako i na tlu NDH. Ustanak KPJ i KPH je 1941. ujedno bio startni signal za početak Oktobarske revolucije u Hrvatskoj. Bio je to, međutim, «narodni ustanak» bez hrvatskog naroda. 22. lipnja 1941. je Dan ustanka, a ne nekakvo glasanje dugobradih barikadera u nekom selu Bogu iza tregera 27.07.1941. - malo su zakasnili s busanjem u prsa jel...
Zato ne pričaj gluposti nego pročitaj nekakvu knjigu s vremena na vrijeme ili barem završi školu.

[zoom_1]

Potpisnici pisma:

1. DAMIR BOROVČAK, dipl.ing, samostalni katolički publicist

2. JOSIP PEČARIĆ, akademik

3. IVE LIVLJANIĆ, veleposlanik u m.

4. JOSIP PAVIČIĆ, pisac i nakladnik

5. MARIJA PERKOVIĆ, dipl.iur.

6. Dr. STJEPAN RAZUM

7. KORNELIJA IVOŠ, službenica

8. ANTE ŠARE, dipl. ing., Predsjednik HUV-a

9. JANKO BUČAR, dipl. pravnik i književnik

10. Mr.sc. LJUBOMIR ŠKRINJAR

11. IVANA MARIJIĆ

12. KATARINA MARIJIĆ

13. PETAR MARIJIĆ

14. ANA MARIJIĆ

15. ANTE BELJO, Upravitelj Hrvatskog informativnog centra, zastupnik u

Hrvatskom saboru od 1993. do 2003. godine.

16. NINA KRZNARIĆ, dipl.oec.

17. ZDRAVKO VLAIĆ

18. JURAJ CIGLER, dipl. inž. građ., Čakovec

19. KAROLINA HRASTOVIĆ, vjeroučiteljica

20. Dr.sc. MARIO MIKOLIĆ, veleposlanik u m., Pula

21. VERA ČULJAK

22. PETAR BEZJAK, ekonomist, bivši predsjednik Hrvatskog studentskog zbora

23. GORDANA GALEŠIĆ, dipl.oec.

24. VLADO GLAVAŠ

25. DANICA GLAVAŠ

26. JAROSLAV STUCKA, Osijek

27. FRANJO DRAGAŠ, Hrvatski Institut za Preporod Kulture, Sv. Filip-Jakov

28. JADRANKA MATAŠIN, prof., Predsjednica Udruge Ličana Župe Borićevac

i 346. članova "UDRUGE LIČANA ŽUPE BORIĆEVAC"

29. ANĐELKO KAČUNKO, svećenik, novinar i publicist

30. RADOVAN SMOKVINA

31. BRANIMIR PETENER, HOR - Hrvatski obranbeni red, Pročelnik

32. Prof. Dr. Fra ANDRIJA NIKIĆ,

i 1101 član Hrvatskog kulturnog društva "NAPREDAK" Mostar

33. Prof. Dr. sc. MARIN ČIKEŠ, Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni

fakultet

34. ANTUN VUKOVIĆ, dipl.građ.teh., Stuttgart

35. NINOSLAV MOGOROVIĆ, predsjednik Kluba hrvatskih povratnika iz

iseljeništva "KRASNA ZEMLJO"

36. JAKOV ROJNICA, Predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika

Splitsko-Dalmatinske županije

37. Dr. sc. MILAN JELIĆ, ekonomist u m. , Argentina

38. Prof. dr. sc. JOSIP JURČEVIĆ, zaposlen kao viši znanstveni suradnik u

Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, predavač suvremene nacionalne i

svjetske povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu, PREDSJEDNIČKI KANDIDAT NA PROŠLIM

IZBORIMA ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

39. MARKO MILINKOVIĆ, Varaždin

40. KRISTIJAN BRKLJAČIĆ, Kastel Stari

41. TOMISLAV VUKOVIĆ, novinar, Zagreb

42. ROBERT SERTIĆ

43. LILJANA KATIĆ, dipl. učitelj i teolog

44. DRAGO ZOVKO, dipl.iur.

45. ROBERT GLOŽINIĆ

46. MILAN ZANOŠKI, inž. cestovnog prometa, poduzetnik

47. CIKA MIKOLČIĆ, Prof., Zagreb

48. JOSIP MILIĆ, dipl.iur., tajnik Sveučilišta u Zagrebu u m.

49. LJERKA VUKIĆ

50. DR. ZVONIMIR ŠEPAROVIĆ, profesor emeritus, predsjednik HRVATSKOG

ŽRTVOSLOVNOG DRUŠTVA

51. TOMISLAV ČOLAK, profesor, Knin

52. INES ČOLAK, učiteljica, Knin

53. Mr.sc. GORAN RUBIĆ, dipl.oecc.

54. IVAN BASTJANČIĆ, dipl.ing

55. ĐURĐICA BASTJANČIĆ, prof.

56. IVA BASTJANČIĆ, student

57. Prof. dr. sc. ANA MARIJA GRANCARIĆ, Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-

tehnološki fakultet

58. TVRTKO ANDRIJA MURSALO, veleposlanik RH u m., Vinogradi 97,10000

Zagreb

59. JASNA POLIĆ-BILIŠKO

60. RUŽICA ĆAVAR, dr. stom. i dr. med., predsjednica Hrvatskog pokreta za

život i obitelj

61. MATE ĆAVAR, pjesnik i publicist

62. VINKO OSTOJIĆ, publicist

63. IVAN KOVAČ, politički izgnanik do 1991., dragovoljac Domovinskog rata,

Zagreb

64. ANTE ZANETIĆ, bivši igrač HNK "Hajduk" Split

65. ALOJZIJE PETRAČIĆ, umirovljenik

66. MIRJANA MAJNARIĆ, oec. u m.

67. DUNJA GAUPP, Baden, Svicarska

68. OSVIN GAUPP, Baden, Svicarska

69. IVICA GRGIĆ, urednik portala „Lijepa naša Domovina“

70. IVAN STARČEVIĆ, dipl.ing.el. u m., Sarajevo

71. MILE PRPA, dipl.iur., slikar, pjesnik i kolumnist

72. JAROSLAV ROJNICA, politički zatvorenik, Split

73. MISKO MASLAĆ, Cleveland, Ohio, SAD

74. IVANKA ERŽEN, dipl.oec.

75. TOMISLAV DRŽIĆ, Prof., urednik „Hrvatskog lista“

76. MARKO MAGDALENIĆ, Prof., Katolički bogoslovni fakultet Zagreb

77. Dr. sc. JOSIP MATJAN

78. LJERKA PAZMAN, viši fizioterapeut, Samobor

79. FRANC BILIĆ, Prof.

80. MARTA MALINAR

81. HRVOJE MALINAR

82. Dr. IVO SOLJAČIĆ, profesor emeritus, Zagreb

83. Prof. Dr.sc. IVAN BIONDIĆ, Zagreb

84. JOŠKO ĆELAN, novinar i publicist, Split

85. Mr. sc. EMIL ČIĆ, Zagreb

86. TOMISLAV STOCKINGER, dipl.iur., Zagreb

87. BORIS GAŠPAR, Švicarska

88. Dr. ing. MARIJAN PAPIĆ

89. Mr.sc. ZORKA ZANE, politička zatvorenica

90. MAJA RUNJE, Prof.

91. VJERA RUŽEVIĆ, umirovljenica

92. RUDI TOMIĆ, žurnalist, autor i nakladnik, dopredsjednik Saveza

Hrvata BiH u Kanadi

93. MARIJA MARKIĆ, CTC

94. SLOBODAN MARKIĆ, P. Eng.

95. DAMIR TUČKAR, dipl.ing., Zagreb

96. JULIJE DEROSSI, književnik

97. ZLATA DEROSSI, Prof.

98. ANTE BRČIĆ, novinar, Zagreb

99. JOSIP GRGIĆ, mag. oec.

100. IVAN BALIĆ

101. LILI BALIĆ

102. PETAR MLADINIĆ

103. IVO DUŽEVIĆ

104. Mr.sc. WANDA JURIŠIĆ-KETTE, dipl.ing.

105. Mr.sc. BORIS KETTE, dipl.ing

106. DAMIR PRIMORAC, Zaventem, Belgija

107. Dr.sc. ZVONIMIR JANOVIĆ, sveučilišni profesor u m.

108. ZORAN MATULIĆ

109. MANDA MATULIĆ

110. STJEPAN LAMZA

111. ANTE GRBIĆ, Zadar

112. RADOJKA GRBIĆ

113. ANTE GRBIĆ, student

114. ANTONIA GRBIĆ, student

115. IVICA ŠKILJO, dipl.ing., Split

116. J. IVAN PRCELA, Hrvatski javni djelatnik i pisac, Cleveland, SAD

117. DARKO KOLIĆ, Švicarska

118. MELANIE KOLIĆ, Švicarska

119. NATHALIE CERINA, Švicarska

120. VESELKO RAVLIĆ, Švicarska

121. IVKA RAVLIĆ, Švicarska

122. IVAN RAVLIĆ, Švicarska

123. ANTE DRMIĆ, Švicarska

124. JOSIP ŠOKAC, Švicarska

125. PETAR KRUŽIĆ, dr.st., Stuttgart

126. PETAR HINIĆ, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice, Stuttgart

127. Don MILJENKO BABAIĆ

128. Mag. JASMINKA P. PETTER

129. MILJENKO STOJIĆ, književnik i novinar

130. IVICA LUETIĆ, novinar

131. FRANO GRBAVAC

132. MLADEN ZELIĆ, Prof. dipl.ing.

133. MATO ARTUKOVIĆ

134. TOMISLAV BERAM, Predsjednik hrvatskog medudruštvenog odbora za

zajedničku suradnju u N.S.W. Australia i tajnik HOP-a Područnog odjela za

Australiju i Novi Zeland

135. TOMISLAV NÜRNBERGER

136. HRVOJE ŠABAN

137. BLAŽENA MAGDIĆ

138. IVAN MAGDIĆ, umirovljeni časnik HV-a

139. KREŠIMIR KRIŠTO

140. ANDRIJA MAŽIĆ

141. MIROSLAV ZEMLJAK

142. ANTE MATIĆ, ing. el., predsjednik SHP

143. FRANJO TALAN

144. ŽELJKA ZNIDARČIĆ, dr.sc., dr. med.

145. TOMISLAV PAVIČIĆ, dipl. ing.

146. JELENA (JEKA) PAVIČIĆ,

147. MARIJA RUKAVINA, poduzetnica

148. MARIJA MAGDALENA MATASIĆ, nutr.diet.

149. Dr. RADOSLAV MARIĆ, auktor i nakladnik

150. STJEPAN KOVAČ, prevoditelj

151. MILE TOMINAC, poduzetnik

152. MARIJA VUKIĆ, Gospić

153. IVAN VUKIĆ, Gospić

154. STELA ŠIKIĆ

155. JOSIP PAPKOVIĆ, dipl.ing.fiz.

156. MLADEN KRIŽANIĆ, Karlovac

157. SLAVEN PEROVIĆ, muzejski savjetnik, Zagreb

158. JOSIP MILJAK, predsjednik Hrvatske čiste stranke prava

159. DANIEL M. ZAKARIJA, dia. aia.

160. IVICA RELKOVIĆ, Hrvatsko odgovorno društvo

161. Prof. dr. sc. ZVONIMIR RADIĆ

162. MARKO ŠIMAT, Zadar

163. STANKO POPOVIĆ, redoviti profesor fizike Prirodoslovno matematičkog

fakulteta u Zagrebu, član HAZU

164. KATA JELOVČIĆ, dipl.iur.

165. Dr.sc. MARKO KRZNARIĆ, dr.vet.med.

165. BORIS PREBEG, predsjednik udruge HOZ JAZOVKA

166. BORIS MIHALJEVIĆ, član HOZ-a Jazovka

167. IVAN ŠEBALJ, član HOZ-a Jazovka

168. ANDREJ ŠEBALJ, član HOZ-a Jazovka

169. BRANKO SLAVIĆ, član HOZ-a Jazovka

170. ANTO JURENDIĆ, član HOZ-a Jazovka

171. DRAGAN VUKELIĆ, član HOZ-a Jazovka

172. VERA VUKELIĆ, član HOZ-a Jazovka

173. IGOR VUKELIĆ, član HOZ-a Jazovka

174. MLADEN VUKOVIĆ, Split

175. MILE PEŠORDA, književnik i urednik

176. ZLATKO JELINIĆ, hrvatski Radio Vancouver-urednik i voditelj programa

177. Dr. sc. MARTINI IRA GLOGAR, doc. TTF

178. KATA ANDRIJEVIĆ

179. OSKAR ŠARUNIĆ

180. DAMIR KALAFATIĆ, dipling.kem. u m.

181. MARIJA KALAFATIĆ, dipl.ing.kem. u m.

182. JADRANKA LUČIĆ, Tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva

183. MARIJA SLIŠKOVIĆ, Predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu

184. VERA UGLEŠIĆ, prof., Zadar

185. ŽELJKO SOLDO, ing.el., Zagreb

186. IGOR IVOŠ, student

187. GORDANA SMITKA, poduzetnica

188. MARIJAN SMITKA, umirovljenik

189. BRANKO DUBOKOVIĆ, dipl.ing.

190. DRAGUTIN ŠAFARIĆ, Velenje, Slovenija

191. Prof. dr. sc. Pater VLADIMIR HORVAT, profesor FFDI u m.

192. Prof. dr. sc. ZENUN SKENDERI, Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki

fakultet, Zavod za projektiranje i menađment tekstila

193. Prof. dr. Fra ŠIMUN ŠITO ČORIĆ

194. Dr. sc. NIKOLA JELOVAC, psihijatar, Split

195. ANITA BLAŽEKOVIĆ, predsjednica Povjerenstva za popisivanje prešućenih

hrvatskih žrtava 2. svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske

županije

196. MIROSLAV DOREŠIĆ, fizičar, IRB

197. Fra ZLATKO ŠPEHAR, OFM

198. ANTE VUNIĆ, umirovljenik, Stankovci, bivši Predsjednik Vlaams-Kroatische

vriendschap/Belgija

199. ANTE PRIBUDIĆ, dr. stom.

200. Mr. NIKOLA BIĆANIĆ, publicist, Zagreb

201. MARIJA BIĆANIĆ, umirovljenica, Zagreb

202. Ing. IVAN BIĆANIĆ, Zagreb

203. ANTE ČESIĆ

204. MATEA MAJA PERKOVIĆ

205. MARIJANA ČORIĆ, doc. dr. sc., dr. med.

206. Mr. sc. FERDO ČOLAK, prof., Njemačka

207. MARINKO MARKIĆ

208. ALOJZIJE PETRAČIĆ, umirovljenik

209. DUŠKO ABRAMOVIĆ, Toronto, Canada

210. NEVENA ABRAMOVIĆ, Toronto, Canada

211. NIKOLA MULANOVIĆ, umirovljenik, Mokošica

212. Dr. sc. Tanja Pušić, izv. Prof.

213. ANĐA LOVRIĆ, Prof.

214. NIKO BOŠKOVIĆ, dipl. ing.

215. ZVONIMIR PANDŽIĆ, dipl. ing.

216. dr. med. JAGODA ŠARUNIĆ-GULAN, spec. Epidemiolog

217. ing. VID RAGUŽ-VIDRA, dragovoljac Domovinskog rata sa SVIM pripadnicima

postrojbe „Glavska 11“ – Dubrovnik

218. IVANA HABERLE, predsjednica Udruge „Žene u Domovinskom ratu – Zadar“ i

55 članica Udruge

219. Dr. sc. MARKO KRZNARIĆ, London

220. IVAN ĆOSIĆ-BUKVIN, povjesnik, pučki pisac, Vrbanja

221. JOSIP PAVIČIĆ, Zagreb

222. ĐURĐA PAVIČIĆ, dipl. oeec., Zagreb

223. HRVOJE PAVIČIĆ, dipl. ing. naftnog rudarstva, Zagreb

224. IVONA PAVIČIĆ MEIER, Prof., Zagreb

225. IVICA PAVIČIĆ, Zagreb

226. EDUARD MIHOLIĆ, Zagreb

227. Mr. sc. FERDO ČOLAK, prof., Njemacka

228. MARINA KRALIK, prof.

229. CVITANIĆ DAVOR, dipl.ing.

230. CVITANIĆ FANIKA, dipl.ing.

231. MARIJA ARTUKOVIĆ ZELIĆ, dipl.ing

232. SLAVICA TROHA, prof u mirovini

233. SANJA MAMIĆ, d.i.g.

234. ŽELJKO TURIĆ, Predsjednik UP SG SOD ''Damir Tomljanović - Gavran''

235. RENATO MILIĆ, umirovljeni dragovoljac Domovinskog rata

236. DIJANA MARINIĆ, farmaceutski tehničar

237. MARIN MARINIĆ, učenik

238. MARIO PEHAR, dipl. ing. poljoprivrede, Essen, Njemacka

239. IVAN VUKELIĆ, Zadar

240. GORAN JAMAN, DDRRR Team LUBERO - KANYABAYONGA

241. ANKA PEROVIĆ

242. VELJKO PEROVIĆ

243. DINKO MARIN, prof.povijesti, Zadar

244. ZLATKO PINTARIĆ, Dipl. ing. FH

245. MARIO PEHAR, dipl. ing. Poljoprivrede, Essen, Njemacka

246. MARIJA KALAFATIĆ, dipl.ing. kemije, u mirovini

247. DAMIR KALAFATIĆ, dipl.ing.

248. IVICA FONTI, Hrvatski Radio Melbourne, Australia

249. IVO MATANOVIĆ, Zadar, predsjednik Zdruga udruga Hrvatskih političkih

uznika

250. IVANKA MATANOVIĆ, Zadar

251. HRVOJE MATANOVIĆ, Zadar

252. MARIJAN MAJSTOROVIĆ, novinar i publicist

253. MIJO ŠIMIĆ, dipl.ing

254. IVAN KLARIĆ, umirovljenik,10000 Zagreb, Šenoina 6

255. VESNA KAROGLAN, Imotski

256. ROBERT BALIĆ, dipl. ing., organizacijski tajnik HSP Dr. Ante Starčević

257. Prof. dr.h.c. NIKOLA DEBELIĆ, veleposlanik u m.

258. ZORICA RUKAVINA, prof.

259. TOMISLAV RUKAVINA, dipl. ing. gradj.

260. FRANJO ZADRAVEC, Zagreb

261. MIRNA ZADRAVEC, Zagreb

262. DAVOR RUKAVINA, poduzetnik, Zagreb

263. ZVONIMIR RUKAVINA, poduzetnik, Zagreb

264. SUZANA RUKAVINA, službenica. Zagreb

265. PAULA TOPOLOVAC, službenica, Zagreb

266. ANIKICA MAJETIĆ, umirovljenica

267. ANATE MAJETIĆ, dipl. iur. Mirovini

268. VLASTA ZUBČIĆ, dizajner, Zagreb

269. VLADIMIR MAGDIĆ, umirovljenik, Ogulin

270. ZDRAVKO KNEZ, hrvatski branitelj, Ogulin

271. MARIJA KNEZ, umirovljenica. Ogulin

272. MILAN MILINKOVIĆ, umirovljenik, Gospic

273. MATIJA LASIĆ

274. KREŠIMIR LASIĆ

275. akademik STJEPAN BABIĆ, Zagreb, Babonićeva 52

276. NIKOLA ŠTEDUL

277. SHIRLEY HELEN ŠTEDUL

278. MARINKO MARKIĆ

279. IVO SUŠA, Zagreb

280. MLADEN NOVAK, Zagreb

281. MLADEN VUKOVIĆ, Split

282. MICHAEL PACK, Croatian World Congres – UK

283. NEVENKA RAŠKAJ, dipl.ing. Zagreb

284. DUŠKO ABRAMOVIĆ

285. Mr.sc. MARINA PERIŠA, prof

286. DRAŽEN KELEMINEC, političar

287. SLAVKO GALIOT, prof., dipl. arheolog,

288. Udruga oboljelih branitelja Domovinskog rata, predsjednik Prof. Slavko

Galiot

289. ALOJZIJE KOKORIĆ, ing.Tribunj

290. Don VJENCESLAV KUJUNDŽIĆ, Split

291. BLAGO ZOVKO, Cleveland, Ohio

292. Mr. sc. DAMJAN KOREN

293. ČULIĆ ZDRAVKO

294. ČULIĆ DRAGICA

295. BERTOLE RUDOLF

296. LEOPOLD JOSIP

297. ČULINA IVKA

298. ŽULJEVIĆ ZVONIMIR

299. BOŠKOVIĆ FRANJO

300. BOŠKOVIĆ LJUBICA

301. BLAŽUN IVAN

302. BLAŽUN MARIJA

303. POŽEŽANAC ZVONIMIR

304. POŽEŽANAC BRANKA

305. JURIĆ MARICA

306. PALAMETA PERO

307. ŠOŠTARIĆ VLADIMIR

308. DOMIN VLADIMIR

309. GABRIŠA DRAGUTIN

310. BABIĆ MARIJA

311. GULIŠ JOSIP

312. Dr sc. DUJMOVIĆ IVAN, prof.

313. SONJA BAČIĆ

314. BORIS BAČIĆ

315. ANTONELA TOMIĆ

316. ALFRED OBRANIĆ, predsjednik, za Hrvatsko društvo političkih zatvorenika

317. VLADIMIR BIONDIĆ, dipl.iur. Zagreb, Bukovačka 159

318. Dr. sc. MILJENKO BULJAC

319. JURE FRANCETIĆ, La Plata, Argentina

320. DARIO KRUHEK, Zagreb

321. DRAŽEN KASPREK , umirovljeni dočasnik, 60% invalid Domivinskog rata,

predsjednik „Udruge Hrvatski dragovoljac 1991 (UHD91)“

322. JOSIP GRILEC, Zagreb, Kutnjački put 9

323. Dr. sc. IVO VELIĆ, znanstveni savjetnik

324. ILIJA ŠIKIĆ, pjesnik, Basel Švicarska

325. MLADEN SCHWARTZ

326. ANA LUČIĆ

327. VERA VALČIĆ BELIĆ, književnica, Vancouver

328. Mr.sc. DRAGUTIN IVANČIĆ

329. Dr. TOMISLAV DJURASOVIC, München, Njemacka

330. Mr. sc. ĐURO ŠKVORC

331. NAJA ŠEBALJ, predsjednica udruge "Hrvatska mreža domoljuba"

332. VESNA DOŠEN, Hamilton, Kanada

333. ZVONIMIR R. DOŠEN, Hamilton, Kanada

334. Prof. Dr. VLADIMIR KATOVIĆ

335. Mr.sci. DRAGAN HAZLER

336. Dr.sc. PETAR VUČIĆ, akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u

dijaspori (HAZU-D) u Bazelu

337. ZLATKO PINTARIĆ,Ch. du Praly 16,1796 COURGEVAUX

338. MARIJA BUKOVŠČAK, Hamilton, Kanada

339. DRAGA SLIŠKOVIĆ, Hamilton, Kanada

340. FILIP TURČIĆ, Hamilton, Kanada

341. VLASTA TURČIĆ, Hamilton, Kanada

342. VLADIMIR TURČIĆ, Hamilton, Kanada

343. DUBRAVKO TURČIĆ, Hamilton, Kanada

344. DIJANA MATKOVIĆ, Hamilton, Kanada

345. ANA TOPOLOVEC, Hamilton, Kanada

346. JOSIP TOPOLOVEC, Hamilton, Kanada

347. JELA MIKULIĆ, Hamilton, Kanada

348. IVAN MIKULIĆ, Hamilton, Kanada

349. SLAVICA MIKULIĆ, Hamilton, Kanada

350. JOSIP MIKULIĆ, Hamilton, Kanada

351. KRIŽAN SLIŠKOVIĆ, Oakville, Kanada

352. ANA VUKOVIĆ, Oakville, Kanada

353. MANDA SEKULIĆ, Hamilton, Kanada

354. ANTE FRANCETIĆ, Hamilton, Kanada

355. ŠTEFICA FRANCETIĆ, Hamilton, Kanada

356. IVAN VRSALJKO, Hamilton, Kanada

357. DRAGO PRIĆAK, Hamilton, Kanada

358. MIJO KAMBIĆ, Hamilton, Kanada

359. IVAN PEŠUT, Hamilton, Kanada

360. PERO JULARĐIJA, Hamilton, Kanada

361. FRANK MLINARIĆ, Hamilton, Kanada

362. MARY MLINARIĆ, Hamilton, Kanada

363. JASON MLINARIĆ, Hamilton, Kanada

364. CHRISTIE MLINARIĆ, Hamilton, Kanada

365. LOUIS VITULJSKI, Hamilton, Kanada

366. NADA VITULJSKI, Hamilton, Kanada

367. Fra MARIJAN GLAMOČAK, Sydney, Australija

368. ANA MAHMUTOVIĆ

369. LJERKA PAZMAN

370. Dr. sc. ASAF DURAKOVIĆ, George Washington University, Silver Spring,

USA

371. Dr. sc. BRANKO HANŽEK, HAZU

372. ZVONIMIR TRUSIC, Utemeljitelj dragovoljaca Domovinskog rata

[zoom_1]

SUPOTPISIVANJE PROSVJEDNOG PISMA SE NASTAVLJA (zahvaljujemo svima koji Pismo i Popis potpisnika proslijede dalje svim svojim prijateljima i poznanicima za koje drže da bi također željeli ovo pismo supotpisati!) !

E-mail adrese za dostavljanje podataka:

zeljko.tomasevicinet.hr

zeljko.tomasevic@gmail.com

Dopunjavani popis potpisnika će se i nadalje e-mailom dostavljati primateljima Pisma te svim sredstvima javnog priopćavanja, a Vladi Republike Hrvatske će se u pisanom obliku uručiti i na prijemu predstavnika Zavičajnih udruga u Vladi RH, zatraženom od Vlade RH za razdoblje od 20. do 30. siječnja 2010. godine.

[Milan80]

1. Četnici su počinili genocid u Drugom Svjetskom ratu.
2. Četnici su počinili genocid u Domovinskom ratu.

Prvo, hocu da iznosimo cinjenice a ne da piskaras ovde sve i stvasta, i da lupas ko maksim po diviziji!

Drugo.. napravi mi razliku izmedju genocida i ratnog zlocina! Ako ti uopste znas razliku...

Trece... ja ti se iskreno divim zbog ovakvih izjava.. nadmasio si i najzesce ucesnike diskusija ovog foruma u ono vreme kada je ovde bas prasilo..

3. Kako su Britanci priznali Četnike u Drugom Svjetskom ratu kao legalnu vojsku moralno nose dio krivnje zbog toga što su ti isti, priznati, počinili genocid.

4. TOČNO JE DA PAVELIĆ NIJE NUDIO POMOĆ PARTIZANIMA, ALI JE ZATO NUDIO 200 000 VOJNIKA SAVEZNICIMA.

Cetvrto.. daj mi neki konkretan dokument.. nemoj mi pricati price koji su plod necije maste!
Dal je moguce da i ti sam verujes u ove bajke? Paveliceva NDH je objavila rat SAD, SSSR, i Britaniji.. ako te nisu naucili do sada.. Pavelic je Hitlerovoj Nemackoj poslao na Istocni front jednu posebnu jedinicu domobrana, kao vid saveznistva NDH i nacisticke Nemacke! Medju tim vojnicima je bio i Marko Mesic, stric Stipe Mesica, dvomandatnog predsednika RH. I zasto bi Pavelic nudio vojnike svoje.. u borbi protiv nemaca, ako je ista ta nemacka vojska aprila 1941. docekana u ZG sa cvecem.. jel ti sam ne vidis koliko si smesan?

5. Mnogi strani povjesničari napisali su knjige na temelju dokumenata o tome kako su i u kojoj mjeri Četnici provodili genocid nad nesrbima.

Peto... A koji to leba ti? Daj mi konkretne izjave i to napismeno.. danas bar mozes to naci na netu..
Ja cu ti naci ratni dnevnik nemackog Vermarhta, gde se jasno vidi da se nemacka vojska u II sv. ratu na Balkanu sukobljavala sve do jeseni 1944. sa cetnicima Draze Mihailovica.

6. Poslije rata Četnici su dobar dio dokumentacije spalili s namjerom da umanje zločin.

Nije istina.. Komunisti su svoje dokumente spaljivali, ne bi li se videlo da su posle maja 1945. pobili 80.000 ljudi u SR Srbiji i jednom delu CG koji su oznaceni kao narodni neprijatelji, jer nisu podrzavali KPJ i broza.. a zapravo su bili monarhisticki orijentisani. Skoro cela dokumentacija policije Srbije, kojom je Milan Nedic upravljao 1941-44 je zavrsila kod komunista...

7. SJETIMO SE DA JE NJEMAČI POVJESNIČAR, INAČE ŽIDOV, U TITOVOJ JUGOSLAVIJI U SVOJOJ KNJIZI PRIKAZAO DOKUMENT KOJI POVRĐUJE JE JE BEOGRAD PRVI GRAD U EUROPI OČIŠĆEN OD ŽIDOVA.

Ako je ko cistio zidove, to su nemci.. Srbi da su hteli da ih ociste, cistili bi ih i ranije, pre rata jos.
A voleo bih da nadjes taj dokument, i da ga okacis ovde. No, kako je Zagreb za vreme II sv. rata prosao sa Jevrejima.. mozes li sta o tome reci?

8. Pobroji Četničke logore.

Zasto ja da ih brojim.. pobroj ih ti.. da vidimo gde su ti masovni logori napravljeni od cetnika Draze Mihailovica, kada su nastali, ko je komandovao njima, i koliko je zrtava bilo stradalo za vreme II sv. rata?