Pjesme o Vukovaru

[flo]

...Vukovar je Vuku ljubio
pred očima Dunava,
a ja sam ljubila tebe
pred svima.
To je bio sretniji
dan mog života!
Želim još jednom
s tobom tamo otići!
Možemo i noću,
s tobom i noć lijepa
mi je...
Možda noću vidimo
kako Dunav gosti
sve svoje zvijezde
nebeske i budemo
pozvani na njihov bal.
Obući ću haljinu bijelu
da kao i ti na sebi
nosim bjelinu.
Biti će to posebna noć,
naša noć...

[zadro]

pjesma je odlična posebno posljednja i ona o vrškama druga....pridružit ću se i ja još malo sa svojim stihovima...

[flo]

veselim se zadro tvojim pjesmama..., samo daj...

[flo]

GRAD

grad usnama ljubim
mojim i tvojim,
grlim grad rukama
tvojim i mojim.
jutrima lice u hladnoj
vuki umivam
i u njenoj se
ogledam bistrini.
u očima svojim
lice tvoje mlado vidim,
smiješiš mi se onim
osmjehom dječaka...
opireš se toku njenom,
ljubiš mi usne hladne,
kapljice ispijaš mi
poput sunca s čela.
svaki nogostup
odzvanja koracima tvojim,
svaka ulica
imenom se tvojim zove,
svaki park
tvoj miris u sebi nosi
i svaki kamen
na sebi uklesanu ljubav ima.
u svakom pedlju grada
mrvicu tebe vidim,
u svakom dijeliću tebe
spava grad.
ljubav u ljubavi snove sanja...
duša tvoja
hrani se i raste u
zagrljaju duše vukovara.
i ima li ljubavi veće
od takve dvije
duše zaljubljene!?
grad je duša duše tvoje,
a ti si duša duše moje.

[zadro]

VUKOVAR

U starom gradu Vukovaru
mirisat će lipe.
Sunce će Dunavom ploviti
i rijeke ljudi kroz život nositi.
U lijepom, novom Vukovaru
letjet će opet bijele golubice.
Stajat će novi toranj na mjestu
srušene crkvice.
Vuka će opet ljubiti Duna.
Novi dvorac će krasiti grad.
Lelujat će zlatno klasje.
I Zlatni dukati pjevat će tad.


Slavica Crnjac iz knjige Na dnu pakla 1997.g.

[zadro]

SUZA ZA VUKOVAR

Jednom u prolazu
gatara stara
htjede mi reći
sudbinu iz dlana
ako joj kažem
prvo slovo imena svoga
i kojega sam rođena dana.
Rekoh joj:
-Ime mi danas
počinje slovom V
kao Vukovar.
V-kao vrbe vukovarske.
V-kao Vučedol.
V-kao Vuka.
A rađala bih se uvijek
kad bi Dunavom
zaplivala štuka.
No, pusti mene,
gataro stara,...
Kaži brzo,
što je s "nestalima"
iz Vukovara?
Ima li živih?
Gdje li su sada?
I hoće li biti
Vukovara grada?
Između nas-tišina.
Netremice u oči je gledah
i suzu pusti gatara stara.
Problijedivši, promrmlja tiho:
-Oprosti gospođo!
Oprosti, ne vidim ništa!
Suza je sve što imam
za nesretne ljude
iz Vukovara.


Slavica Crnjac

[zadro]

TRAŽENJE VUKOVARSKE ISTINE

Kažu ljudi da je u vinu istina.
Gdje je sada?
Bezbroj duša je traži
danima, noćima, godinama?

Ako bilo tko istinu krije,
gdje će mu duša?
Mnogi su ispili
i isplakali mora,
a istine nema.
Kao da ljudi bilo nije.


Slavica Crnjac

[zadro]

KRIK OVČARE 1997.

Od neizmjerne upornosti
i snage si, majko, sazdana.
Pet godina si svakoga dana
strpljivo čekala glas svojega sina,
a svaka noć je bila beskrajno duga
i duga, duga tmina....

I kad su te nakon pet
dugih godina
svjetski moćnici pozvali
umjesto sina,
Ovčaru su ti dali.

Ma, pusti, majko, krik iz grla!
Neka se prolomi nad Mirogojem,
Miroševcem,Markovim Poljem!
Neka se vine do neba!
Neka rastjera ptice!

Ostavi lažno dostojanstvo,
lažnoj svjetskoj gospodi.
I molim te, ne skrivaj
u uzdrhtale dlanove
svoje blijedo, ispaćeno lice.

Slavica Crnjac

[zadro]

DIO POVIJESTI

U Vukovaru
na Dunavu
kroz stoljeća prošla
živjeli različiti ljudi:
poznati i nepoznati,
veliki i mali.
Opsjedali ga Turci,
harala po njemu kuga,
no grad su ubili
1991.srbo-četnički vandali čuda.

[zadro]

CRKVA GOSPE FATIMSKE

U Borovu Naselju,
na Trpinjskoj cesti,
na ulici Ličkoj,
stajala prekrasna crkva
sazidana na slavu
i u čast Gospi Fatimskoj.
Svaka cigla uzidana
po nekoliko priča
žuljevitih ruku znala.
Griješnima opraštala
a žalosnima utičište dala.
Na ulazu Gospa bijela
smiješila se svima
i s osmijehom svojim zvala:
-Dođite, dođite  k meni,
svi, koliko vas ima.
Zasmetaše zlotvorima
i molitve naše.
Ubijaše. Razaraše.
Crkve bez tornjeva ostaše.
To radiše sluge tmine,
a mi šaputasmo:
-Bože, oprosti im,
jer ne znaju što čine!
Svećenike, Božje službenike,
i sve nesrbe u logore,
strpati mogu,
al ne znaju nesretnici:
Gdje je čovjek
tu je Crkva.
Tu se moli Bogu.


Slavica Crnjac

[riva]

U VUKOVARU

Bilo je to godine devedest prve
kada Srbi htjedose Hrvatsku da smrve
Bilo je to godine devedeset prve
kada Srbi htjedose Hrvatsku da smrve
Poslali su cetnike te koljacke horde
da sa nasim susjedima budu snage gorde


U Vukovaru hrvatskome gradu gradu
cetnici su mnogi ostavili bradu


Podigla se armija sila vrlo jaka
da se skrsi otpor hrvatskih junaka
Podigla se armija sila vrlo jaka
da se skrsi otpor hrvatskih junaka
Brijali ih mupovci i narodna garda
i Hrvati pravi branitelji grada


Gamadi je uspjelo Vukovar da srusi
ali osta ponos Hrvatskoj u dusi
Gamadi je uspjelo Vukovar da srusi
ali osta ponos Hrvatskoj u dusi
Pobjeda je svanula divni dan slobode
a sva ona zgadija morala da ode

Stihovi: Branitelji Vukovara - Miso Zedja

www.misozedja.ch

[Ribic]

O divni moj Vukovaru Ti.....

http://www.youtube.com/watch?v=VO7jTXbedDM

[marina d]

ZA VUKOVAR


OVE NOCI
UZ CESTU
U PLAMENU SVIJEĆA
I BOJAMA CVIJEĆA,
TREPERE DUŠE
NASIH BRANITELJA.


ČEKAJU
NA ULASKU U VUKOVAR
I ČUJE SE GLAS
ČEKAMO NA VAS
DALI SMO ŽIVOTE
ZA NAJVECU STVAR !


NOĆ JE
KAO PLAŠT
OGRNULA MLADE,
PALE SVIJEČE,
DONOSE CVIJEČE
OBEČAVAJU
DA ĆE PREUZETI
NJIHOVA MJESTA
U NJIHOVA IMENA,
NA OKRVAVLJENIM POLJIMA
SLAVONSKIH RAVNICA.
S NJIHOVIM SRCIMA
ĆE OŽIVJETI ,
DOŽIVJETI,
OSTVARITI,
USKRSNUTI
NAS VUKOVAR .


PADA LI TO KIŠA
ILI SU TO SUZE
SLAVNE,
TESKE,
BOLNE,
DOK SRCE TUČE
TEŠKI RITAM
PO KOJEM KORACAJU ŽIVI,
PALE SVIJECE ZAVJETNICE:
TU SMO,
ČUVAT ĆEMO VAS ZAVJET:
ZA DOM,
ZA SLOBODU,
ZA HRVATSKU VJEČNU !

[vladislava]

Siniši Glavaševiću
.

Siniša!


Osmijeh, vjeru i nadu


u ljubav, pravdu i slobodu


u najtežim danima


hrabro si darovao


svom narodu.


 


Pet dugih godina smo


molili Boga:


da se tvoj glas


iz tmine u visine vine,


da se vratiš majci,


supruzi i sinu svom,


da osjetiš ljubav


i opet stvoriš


topli dom.


 


No krvnici su brzi


i nemilosrdni bili


i tvoj mladi život


na Ovčari ugasili.


 


Ali riječi tvoje


– zvečeći dukati žuti, 


ostat će u našim srcima


zauvijek utisnuti!


 


I kad u večeri ljetne


nad Vukovarom


lipe zamirišu,


i jedna zvijezda


jače zatrepti i zasja,


znat ćemo mi


i valovi dunavski


da je to tvoja,


nebeska radio-emisija.

[vladislava]

Siniši Glavaševiću
.

Siniša!


Osmijeh, vjeru i nadu


u ljubav, pravdu i slobodu


u najtežim danima


hrabro si darovao


svom narodu.


 


Pet dugih godina smo


molili Boga:


da se tvoj glas


iz tmine u visine vine,


da se vratiš majci,


supruzi i sinu svom,


da osjetiš ljubav


i opet stvoriš


topli dom.


 


No krvnici su brzi


i nemilosrdni bili


i tvoj mladi život


na Ovčari ugasili.


 


Ali riječi tvoje


– zvečeći dukati žuti, 


ostat će u našim srcima


zauvijek utisnuti!


 


I kad u večeri ljetne


nad Vukovarom


lipe zamirišu,


i jedna zvijezda


jače zatrepti i zasja,


znat ćemo mi


i valovi dunavski


da je to tvoja,


nebeska radio-emisija.